Večeras

Večeras izlazim sama.

Bez partnera, drugarice, kume.

Bez neke posebne pripreme, šminke, štikli.

Ne idem da tražim muža, seks za jedno veče ni ludilo od zabave.

Nameravam da odem do kluba u kome će biti odlična muzika, kako mi je javila ptičica koja će večeras da bira muziku. Jedino što mi je smešno je što je ptičica već ljubomorna što mora da radi, i neće moći da mi pravi društvo. Kaže, odbija i da uopšte pogleda ka meni. Ljubomoran je na one koji će da mi prilaze da me nešto pitaju, da pokušavaju da budu duhoviti, da mi se približe.


Otići ću na jedno piće, poslušaću par pesama i prošetaću centrom grada do kuće. Ne nameravam da gledam u telefon, niti da se slikam, snimam ljude oko sebe. Problem u najavi je što takva, nezainteresovana da privučem pažnju, najviše je privlačim. Žensku i više nego mušku. Uživam u tim trenucima kada slušam muziku koju volim i ne mislim baš ni o čemu. Ponekad pogledam grupe devojaka, sređenih do maksimuma. Naspram njih, grupe momaka, lepih, zategnutih, zgodnih. Niko nikome ne prilazi. Cilj je da se jedni drugima svide ali se niko ne pomera korak bliže. Ni osmeha, ni flerta, ničega što bi im dalo povoda za priču i upoznavanje. Samo mnogo alkohola. Čudo koliko je taj stimulans mladim ljudima neophodan da bi se "dobro proveli".


Gde je problem? Nigde. Meni je lepo jer mi je mir u glavi. Zaustavim se tamo gde sam planirala. Jedno piće i šetnja do kuće. U noćima punog Meseca Beograd je divan. Perači utihlih ulica isprskaće mi cipele. Kupiću sutrašnje novine. Inače novine ne čitam, ali još nisam savladala dilemu iz mladosti, kako novine već znaju šta će sutra da bude? Možda kupim vruć pečeni kesten. Provozam se jednu stanicu trolejbusom, kao nekad davno, pa nastavim da šetam.


Volim ovaj grad noću. Mogla bih da se vozam sama beogradskim ulicama celu noć, do svitanja. Da slušam kako grad diše dok škripe poslednji tramvaji. Da posmatram lica vozača, dok stoje na semaforima a nigde nikog nema. Parove koji se ljube, na rastanku. Volim takve rastanke. Da bih nekog ponovo srela i poljubila, prvo moramo da se rastanemo. Čekanje novog susreta je slatko, ni sa čim uporedivo.


Večeras ćemo da se volimo Beograd i ja. Da se pozdravimo pred spavanje, da bi se ujutru opet pozdravili šetnjom kroz Katanićevu. Mali subotnji ritual koji nikud ne vodi i beskrajno mi prija. Treba češće da slušam sebe i svoje potrebe. Ova, za samoćom, posebno me inspiriše. Imam koga da volim.



Comments

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX