Volja i put

Šta je to bilo bolje nekad nego sad? Svašta i ništa.

Bili su bolji sladoledi na štapiću. Kisela voda "Radenska tri srca". Kobasice iz Bogdankine mesare. Kaputi koje mi je Dobrila šila. Čizme koje je "Obuća Beograd" pravila da ti traju ceo život, isto kao i kuhinjski elementi iz "Treske". Rešo, koji sam kupila od čeških kampera, kad su se pakovali da idu kući. Brakovi, u koje se ulazilo za dok nas smrt ne rastavi. Poslovi u državnim firmama, od 07-15h, sigurna plata, kredit za "Zastavu 101". Metri Tolstoja i sestara Bronte, kupljeni preko sindikata da ih sve buduće generacije čitaju, a i da se slažu uz boju troseda.

Hleb je hleb, ali je onaj nekad pravljen da traje dok se ne pojede, a ne samo jedan dan, kao ovi današnji hlebovi u kojima ima više aditiva i hemije nego brašna. Moja baba je jela čvarke za večeru i vanilice pravila sa domaćom mašću. Doživela je 95 godina a nikad nije probala ovseno brašno, đumbir i kokosovo ulje. Nije pila šaku lekova nego Andol, koji je lečio od svih bolesti ovog sveta. 

Kažu ljudi, mi smo bili drugačiji, zato nam davno vreme izgleda bolje. Tačno, tada je sve pravljeno da se popravi i traje. Najlon čarape su krpljene posebnom iglom, u koju je bila umetnost uvući najlon vlakno. Meni to nikad nije uspelo, ali je jedan čika Branko svojim ćerkama tako umetnički krpio najlonke, da su sve cure iz ulice Narodnih heroja mogle da im pozavide. Časovnici su se navijali i popravljali kod časovničara. Na istegljene laktove dečijih džempera ušivale su se kožne zakrpe, i džemper bi postao osvežen i vrlo upotrebljiv. Nisu se kupovale cipele svake sezone, menjali smo pendžete i cipele mazali imalinom, pa glancali do visokog sjaja. Kafa se kuvala u džezvi. Kad bi išli u Trst po farmerke, mogli smo da popijemo espreso iz automata.

Aktuelna je reklama za kafu, sa pesmom "Dobro jutro, džezveri". Džezeri iz originalne verzije su prilagođeni džezvi, posudi u kojoj se tradicionalno kuva kafa. Pita me ćerka šta su to džezveri. Zaplićem se u objašnjavanje, dete me belo gleda, i shvatam da joj jedan nepoznat pojam objašnjavam drugim. Ne zna šta je džezva. Instant kafu prelijem vrelom vodom, u šolji, i to je moja kafa, ako je ne pijem u nekom kafiću. U školi su učili da se vuna plete u šalove i kape. Deca su donekle shvatila, jer kape i džempere kupujemo kod Kineza. Niko iz ćerkinog društva nikad nije video proces pletenja vune, nikad nije tražio gde je nit koju povučeš pa se klupko odmotava, nikad video uživo heklicu i igle za pletenje.

Savremeni način života pregazio je sve predhodno, i gazi neverovatnom brzinom. Deca pipaju po svojim telefonima i umeju da dođu do svih informacija na ovom svetu, ali pletenje šala ili heklanje svečanog stolnjaka nikad nisu videla. Za par godina očekujem da neće videti ni kako se kuva ručak, nego će da gutaju nešto iz kesice što će se obrokom zvati. Već mnogi misle da hrana raste u hipermarketima, i nema te škole u kojoj će da nauče da jabuke rastu na drvetu a šargarepe u zemlji. Sličica u udžbeniku nije dovoljna da shvate.

I kišobrani su se popravljali. I brakovi su sklapani da traju. Razloga za razvode je uvek bilo i biće. Ljudi su se teže odlučivali na takve korake. Što zbog "što će selo da kaže", što zbog ekonomske sigurnosti, a nešto i zbog strpljenja i obostrane volje da se problemi savladaju. Čvorovi su ostajali ali se život nastavljao. Danas su ljudi zombirani, sve pokvareno se baca i zamenjuje novim, od gaća do emocija. Nema mnogo volje i želje da se popravi, zakrpi, uloži obostrani napor da se odnosu vrati kvalitet. Ako ne uspe, sud uvek postoji kao krajnje rešenje. Gde ima volje, ima i načina, da se sve popravi, pa i polupan tanjir. Ako je drag i vredan, može da se zalepi. Trag od lepka možda bude primetan ali ako je vredno truda i srcu drago.. Gledajte u tanjir, ne u posledicu popravke. Ni mi nismo savršeni i bez ožiljaka.




Comments

  1. zanimljiva tema. da, nemaju pojma. Al ajd sto oni mali, nemaju pojma, vec nemaju pojma ni oni od preko 20 godina. A znas zasto? zasto sto nema ko da ih nauci.
    Kao ni kulturi. Al to je neka, druga tema.
    a mi... krpimo se. medjusobno. razvodimo, se vencavamo, svadjamo mirimo...
    i tako zivimo zivot.
    Zamisli da nemamo izbor.

    ReplyDelete
  2. Draga moja, skroz se slazem. I biram da krpim dok se krpiti moze.

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX