Posts

Showing posts from December, 2015

Odrastanje po Canetu

Image
Malopre sam došla iz šetnje i, na zidu zgrade, videla grafit koji me je vratio na kraj osamdesetih godina prošlog veka. Pamtim ih samo po srednjoj školi i domaćoj rock muzici. Nikad nisam uživala u gledanju tv programa ali je radio uvek svirao. Moj crni Phillips sa jednim dekom za kasete, po mogućstvu, takođe Phillips, 60 i 90 minuta. Beograd 202 je bio moj bog tih godina. Studio B mu nikad nije bio konkurencija, osim ako smo na placu pa se "dvestadvojka" loše čuje. Slušala sam sve, od Dragstora ozbiljne muzike, džez utorkom, Disko top 15 sredom. Kasetu bih namestila na tačno mesto gde se završava predhodna pesma, cajger doterala na 000 i strpljivo čekala da naleti pesma koju hoću da snimim. Bila sam dete iz radničke porodice i nikad nije bilo para za moj gramofon. Nikad u životu nisam pustila ploču, ni LP ni singlicu ali sam, sticajem po mene srećnih okolnosti, imala taj polovni radio kasetofon. PGP RTB i Jugoton su izdavali ploče i kasete ali je meni i to bilo nedostiž

Dvadesetpetidecembardvehiljadepetnaeste

Image
Evo razmišljam... Ima već par dana da mi na zidu nisu osvanuli mačići za usvajanje i "glasajte za mog rođu da dobije nesto sto mu ne treba al' opet dobro će mu doći". Ostaje jos samo da rešim dilemu da li po Facebooku više smaraju farbana jaja ili jelke i novogodišnje ludilo može da počne. Uz mačiće za usvajanje, koji iskaču sa svih strana, moram da dodam i Suzanu Mančić. Odem na fb profil druga iz škole, eto je. Produžim da online poručim hladno cedjeno ulje od koštica, Sju ceka da uveliča njihovu novogodišnju zabavu. Pomislim da svratim do Čumića i obnovim zalihu začina u ponedeljak, ali avaj! Pogađate ko će biti tamo! Bog i duša, u tv kutiju ne gledam, ali ima još jedan što tako iskače koji god kanal da pogledam. Pomisliću da ti ljudi nemaju preča posla. Samo čekam da me napadnu novogodišnji specijali u sred prenosa 4 skakaonice ili koncerta bečke filharmonije. Nisam neki ljubitelj ni jednog, ali moram da se lociram dok jedem rusku salatu. M

Energija i kako je usmeriti

Image
Upravo sam shvatila koliko sam komplikovana osoba. Ili kompleksna? Imam ogromne nalete Energije. Toliko, da mi nikad nije hladno, da ne mogu da napravim grudvu od snega jer mi se sneg istopi među dlanovima. Posle pređenih kilometara, koje sam postavila kao cilj šetanja, meni treba još. Ako radim čučnjeve, uvek mogu još par komada. Jednostavno, ništa me ne umara osim glupih pitanja. Verujem da je svakome od nas, rođenjem, data određena količina ljubavi, strpljenja, smirenosti, aktivnosti, druželjubivosti. Vremenom, te količine se menjaju. Energija se obnavlja i puni te zalihe osim kada se okružiš ljudima i pojavama koji te jednostavno troše a ja sam, uglavnom, takvima okružena. Potrošačima svoje Energije. Ne mislim tu na one svakodnevne obaveze tipa odlazak na posao, saobraćaj, kuvanje, peglanje.. Mislim na ljude koji me umaraju svojim prisustvom. U početku je to sve bilo bezazleno. Upućivali bi mi poneko glupo pitanje a ja sam se, iz pete, trudila da im razumno obrazložim sv

O valjanju i ne valjanju

Image
Tek skoro sam sebi dopustila luksuz da ne moram ništa što me ne čini srećnom. Da ne moram da se radujem  kad je novogodišnja euforija, da ne moram da verujem u boga jer u njega veruju mnogi oko mene, da ne moram da nosim tesne cipele. Moj put je moj i kome se ne sviđa, ima sva prava da krči svoju stazu. Samo nema prava da mi daje savete koje ne tražim. Da nije u redu što peglam na dan Svetog Nikole i da treba u boga da verujem jer imam dete. Poštujem svačije ali svoje ne dam. Ne verujem da bi se Sveti Nikola ili neki njegov kolega uvredio ni da moji ukućani idu u ne opeglanoj garderobi, kao ni da bi se uvredio jer slobodno vreme koristim da završim ono što preko nedelje ne mogu da stignem. Sasvim sam sigurna da bi, da postoji dalje od mašte, rekao: "Živa bila i sebi ugađala još 100 godina!" Predugo sam živela onako kako drugi od mene to očekuju. Sada, posle pređene polovine života, shvatam svom snagom da je moj život moj i u mojim rukama. Da niko neće da se bori za m

Širom zatvorenih očiju

Image
Kao razvedena i slobodna žena, povremeno odem na sajt za upoznavanje. Fantastičan izvor zabave! Ima raznoraznog sveta, kao i u realnom životu, puno hrabrih ponuda i svašta se zanimljivo može saznati ali i dobiti savet koji ne tražite. Uglavnom, zanimljiva zabava koja ostaje na nivou zabave. Ponekad vidim poznata lica, prepoznam ljude koje viđam u kraju ili oko svoje kancelarije. Uglavnom se javimo jedni drugima. Oni koje prepoznajem a ne javimo se jedni drugima su muževi mojih drugarica. Jednom sam pokušala da se javim, onako kako bih mu se javila da se sretnemo u redu za kasu u hipermarketu, kratko "Ćao" u prolazu. Taj, muž moje drugarice, počeo je da mi se pravda da je tu slučajno, i da će odmah da ode. Što se mene tiče, srećan mu i ostanak i odlazak, nije tu zbog mene nego zbog sebe. Onda sam videla drugog, pa trećeg... I tako, godinama, sve ih je više. Govorim o muževima mojih srećno udatih drugarica, koje cvetaju od pažnje i nege u svojim brakovima gde su voljene su

Ukrasi za dušu

Image
Ovo je jedna od toplijih godina. Decembar se uveliko troši a mraz još nismo osetili. Da budem iskrena, još nosim kratke rukave ispod zimske jakne. Beograd se polako ukrašava i sprema za doček Nove godine a ja ništa ne preduzimam na tu temu. Mnogi obrasci koje tokom života ponavljamo, nasleđe su onoga što smo u detinjstvu naučili. Sva deca uživaju u kićenju jelke, mama i ja smo to radile zajedno, ali ja u tome nisam videla ništa zanimljivo. U vreme mog detinjstva, jelke su bile prave, i posle par dana, sa nesrećno odsečenog stabla opadale bi iglice i raznosile se po kući. Kad se vratim u to vreme, meni je bilo žao drveta posečenog zarad ljudske zabave. U znak protesta, u svojoj sobi sam uvela običaj kačenja novogodišnjih lampica po polici ili drugim delovima nameštaja. Kako je vreme odmicalo, mrzelo bi me da to odmotavam pa tako već par godina imam ljubičaste lampice zamotane oko police od bambusa. Palim ih kad ja hoću, kad god poželim da trepere i kineski kablovi zamirišu na požar

Mala snaga u obično zimsko popodne

Image
Volim promene, pogotovo kad su u pitanju mobilni telefoni. Nekad mi je bilo zabavno da ih svaki čas menjam ali da ne gledam u uputstvo nego da sama shvatim gde je šta. U međuvremenu mi je porasla dioptrija, telefoni su opet sve veći a slova sve manja, a naočare sve dalje. Pri jednom od takvih pokušaja, napravila sam papazjaniju sa telefonskim imenikom. Sve se izmešalo. Imena, brojevi telefona, slike, nastao je opšti haos. Kako sam prosečan korisnik mobilnog telefona, nemam naviku da pravim backup copy u telefonskom imeniku. Onom papirnom, što mu se vrte strane i imam ga od 6. razreda osnovne škole. Previše sam se oslonila na tehniku i kad me je zaboleo zub uporno sam zvala broj koji sad koristi frizerova ćerka. Pakao. Zub boli, brojevi izmešani, veče stiže, situacija predinfarktna. Odlučila sam se na hrabar potez: pozvaću call centar svog operatera, objasniću problem, rešićemo to u 3 koraka, sigurna sam.  Scenografija: izlazak iz Maxi supermarketa. Rekviziti:  Nov novcijat