Širom zatvorenih očiju

Kao razvedena i slobodna žena, povremeno odem na sajt za upoznavanje. Fantastičan izvor zabave! Ima raznoraznog sveta, kao i u realnom životu, puno hrabrih ponuda i svašta se zanimljivo može saznati ali i dobiti savet koji ne tražite. Uglavnom, zanimljiva zabava koja ostaje na nivou zabave. Ponekad vidim poznata lica, prepoznam ljude koje viđam u kraju ili oko svoje kancelarije. Uglavnom se javimo jedni drugima. Oni koje prepoznajem a ne javimo se jedni drugima su muževi mojih drugarica.

Jednom sam pokušala da se javim, onako kako bih mu se javila da se sretnemo u redu za kasu u hipermarketu, kratko "Ćao" u prolazu. Taj, muž moje drugarice, počeo je da mi se pravda da je tu slučajno, i da će odmah da ode. Što se mene tiče, srećan mu i ostanak i odlazak, nije tu zbog mene nego zbog sebe. Onda sam videla drugog, pa trećeg... I tako, godinama, sve ih je više. Govorim o muževima mojih srećno udatih drugarica, koje cvetaju od pažnje i nege u svojim brakovima gde su voljene supruge. Vremenom je prestalo da mi bude zabavno, postalo me je strah koga ću opet da gledam na pragu sa kog noge lako skliznu u preljubu. I iskoci još jedan. Sad je mene blam, nemam pojma zašto ali me je blam. Ja sam razvedena a samo on zna koga tu traži i zašto. Onomad, kad sam svog komšiju srela sa ženom koja mu nije žena (a u vrlo nedvosmislenoj pozi), isto tako me je bilo blam kad sam sledeći put srela njegovu ženu, kao da sam ga ja u preljubu gurnula. Sad se osećam još gore. Ni jedna žena nije imuna na švaleraciju svog muža i to što o tome ne priča javno, ne znači da ne zna. Druga je tema zašto žmuri i prihvata takav odnos, to je već njena lična stvar i njen izbor.

Opet se pitam, da li treba svojoj prijateljici da dam signal gde sam joj srela muža? Glupa situacija, možda ona ne zna da je on nezadovoljan pa miriše cveće i iz tuđe bašte. Možda mogu da rade na popravci svog braka, ne zbog mene nego zbog njih. Lepo ne znam šta da radim. Ko istinu traži na istinu mora biti spreman, samo je pitanje ko sam ja u toj priči, da ispod njihovih točkova izvučem onaj kamen i kola pođu nizbrdo nezadrživom brzinom. Nisam spremna na takvu odgovornost. Ako ona zna koga on traži i zašto, to je nešto što mora da ide mimo mene, putem kojim ga oni poguraju. Za svaki slučaj, slikala sam ekran, ne znam šta će mi to ali mi je tako neki gorak ukus u stomaku da mi je pomalo muka. Brak moje drugarice i tog što traži nešto na sajtu za upoznavanje... Bio je jedan od retkih za kojih bih mogla da kažem da nema vidnih naprslina, da se vole i poštuju, i da su skladni. Sad više ni sama ne znam u šta da verujem. Istina je tamo negde.

Na Twitteru sam viđala jednog ljutog frajera. Oko sebe je širio miris napaljenog mužjaka, iz svakog tweet-a sevao je testosteron a on je odavao utisak strašno stabilnog i samosvesnog muškarca u petoj deceniji života. Jednostavno, mirisao je na mušlost i na ono što žene vole. Taj stav, slike, pa jao! Pogled ispod obrva, iskusan i zavodnički. Uživala sam da čitam njegove javne flertove sa tviter ženama, kojima je pažnju i komplimente znalački hladno upućivao. Da stvar bude smešnija, ja njega znam a on mene ne. Toliko je lepršao svojim muškim krilima, toliko se hvalio da je the best, da je bilo nemoguće ne zapamtiti ga.

Letos sam ga srela u lokalnom kafiću, gde volim da u miru popijem kafu i ne mislim ni na šta. Da, nisam napomenula, svaka žena koja bi ga u javnoj prepisci pomerila sa dominantne pozicije, bila bi blokirana. Svaka koja nije pristajala da bude plen dominantnog mužjaka, bila je isključena iz dalje priče. Svakoj je našao manu, pre ili kasnije, u svojoj igri predatora i plena, koja mu hrani ego više nego svi proteini ovog sveta. Svaka lepotica, sa kojom je prepiska bila javna na Twitter-u ispadala bi jer on voli samo određene karakteristike ženskog pola a kada nije umeo ženama da odgovori na istom nivou, hvatao bi se za to da nisu dovoljno lepe-zgodne-kovrdžave-dugokose i slično... Baš kakve žene on voli. Da se vratim na susret u lokalnom kafiću... Sedela sam za svojim stolom, kada je utrčao i za ruku (iza sebe) vodio ženu koja nije ni blizu tog ideala koji je u priči prodavao. Ukrstiše nam se pogledi taman za onaj deo sekunde, kad jednom postane neprijatno što je tu. Juče se situacija ponovila ali sa nekom drugom ženom i pored drugog splava. Hoću da kažem... Nema tu sreće, prijatelju, svaku vučeš kao kravu u klanicu. Ko visoko leti možda vredi ali ne ume to da pokaže na pravi način a žene kao žene... Za mrvu pažnje trčaće za njim, tako poželjnim i seksi.

Tako i moje drugarice koje kroz svet idu širom zatvorenih očiju. Da li zbog mrva pažnje koje im njihovi muževi udeljuju, da li što vole svoje iluzije ili i one nadoknađuju ono što im fali iz tuđeg dvorišta... Najbolje znaju sami, realno, mene se ne tiče. Verovaću u ono što mi plasiraju dok mi bude zanimljivo a onda će na jedno uvo informacija da uđe a na drugo da izađe i da me glava ne boli. Svačije oči vide ono što im prija, nije moje da u tuđem svetu menjam boje.

A ovaj šmeker... Naleteće mi nekad na britki jezik. Opravdano se plašim da će dve rečenice biti ubojite, ako me izazove. Imam mnogo dobro pamćenje i strašno loše zaboravljanje, a što se jednom na Internetu pojavi, zauvek tu ostaje...


Comments

  1. Mislim da je bolje.....ćutati. Jer, uvek se oseti kada bračni sapatnik traži satisfakciju na nekoj drugoj strani. I to žena zna, oseća, koliko god zaklapala i oči i uši, senzori rade. A takvi, koji traže žrtve, kojima mogu dominirati, koje će im biti publika, takvih ima jako, jako mnogo. Niko tu nije srećan - ni žena, zakonita, koja je svesna da ovaj negde vrluda, umesto da se posveti porodici, ta potencijalna žrtva, željna bliskosti i pažnje, a uvek na kraju ostane razočarana. I on, koji uporno ide za krajem duge, tražeći ćup zlata, a nalazi samo svoju prazninu.

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX