Posts

Showing posts from February, 2017

Terapija osmehom

Image
Pre par dana pročitah tužnu priču devojke kojoj je otkazan čas fitnesa, pa odjednom ima toliko slobodnog vremena, da sa laptopom u ruci (to se, valjda, nosi na fitnes) pije sok od bobilica i razmišlja koliko projekata ima danas da uradi, brifinga, tweet up-ova, koučinga. Mlada je i puna snage, kapiram je. U njenim godinama, nisam znala za brifinge i slično, uživala bih opružena negde pored vode, sakrivajući se od princa na belom konju. Tad nisu postojale serije "Seks i grad". Nije bio imperativ biti savršeno uspešna preduzetnica sa 22 godine. Nosile smo karirane suknje i bile srećne devojke, zaljubljene u život a ne u svoj laptop. Za njom se nadovezala mega uspešna mama. Toliko samopouzdana i savršena da je dosegla nivo javne rasprave o psihoterapijama koje posećuje, tražeći potvrde svog savršenstva. Deca su "njeni životići", živi za decu, ma šta više poželeti od dana kada njen sinak pojede batat sa chia semenkama i amarantom? To je toliko savršeno da ne zn

Generacijska mešavina

Image
Skoro ću 47 godina. Iako mi mnogi ne veruju, lična karta ne laže. To što nemam bore na licu, zasluga je samo mog sala. Ovi motivacioni govornici su me naučili da ne treba da kukam zbog onoga što nemam, nego da budem srećna i zahvalna zbog onoga što imam. Spisak nije mnogo dugačak, u kratkim crtama obuhvata: Ćerku od 11 godina Roditelje od 70+ Kutiju sa lekovima za pritisak, puls, izbacivanje tečnosti i ostale gadosti Krevet na rasklapanje Discus herniu L5S1 Nov mobilni telefon, jer je stari krepao u garantnom roku pa mi je provajder dao nov, još bolji Bankovni račun na kom dohodak, u vidu moje platice, samo prespava jednu noć Par krljavih zuba, koji čekaju da dobijem nasledstvo ili postanem bogata pa ih sredim Imam oči različite boje, i levo (koje je malo više žuto) oko nekad frljne samoinicijativno Par prijatelja i puno finog virtuelnog sveta, kog sam upoznala jer sam tako htela Jednog Posebnog Jednu napisanu knjigu Vrlo šestocifrenu posetu blogu, za dve godine  Što

Penzioneri u doba interneta

Image
Poznato je da je gospodin Deda, moj otac, vrlo aktivan korisnik Interneta. Na mobilni telefon je navikao i tablet i laptop ga ne zanimaju. Prati trendove i zna o tome više nego ja. Obzirom da je penzioner, kao i moja majka, i da su po ceo dan zajedno, gospođa Majka je postala vrlo nezadovoljna. Sve češće se dešava da uđem i zateknem mog oca i moju ćerku kako gledaju u svoje ekrane i ne dišu, ne vide, ne čuju, do te mere su posvećeni svojim igračkama. Kada sam zapretila da ću da promenim šifru za WiFi, deda me je oduvao. "Ne možeš nam ništa. Imam komšijske pristupne passworde". Argument za respekt. Ujutru deda ode u nabavku, uradi sve što mu je u opisu dnevnih poslova, i potpuno se preda surfovanju po netu. Do te mere ubije bateriju da je telefon, kad mi treba da ga pozovem, na punjaču i poziv ne čuje. Šta uspem dok mu je telefon u ruci, to je to. Čita sve što mu padne pod naočare. Dnevne događaje prati u online izdanjima ali nije lenj ni da sa Youtube sluša muziku. Ima

Snajper Baba

Image
Snajper Baba, kao društvena pojava, intenzivno je prisutna u životu svakoga od nas. Vidi sve, čuje sve, zna o nama i ono što mi ne znamo. Fizičke karakteristike: Ima preko 75 godina. Frizura je taman preko ušiju, da sakrije apart. Nije bitno da li slušni aparat ima ispravne baterije ili ne (to će se pokazati kasnije). Njen muž odavno ore nebeske njive. Oduvek je u zgradi, ne zna se odakle se doselila, ni kada, ali svi stanari je poznaju. Ima par drugarica sa kojima ogovara ostatak komšiluka. Hrani kučiće, mačiće i golubove. Zdravlje je služi osim što su joj uši malkoc popustile. Funkcija: Lokalni špijun. Ko koga, ko sa kim, ko baca đubre pored kontejnera, ko se švalera, ko koga kibicuje. Ponekad zaprepasti da jedna Snajper Baba raspolaže tolikom količinom informacija, što bi moglo da ukaže na umrežavanje sa funkcionerkama iz drugih zgrada, ali ne postoje čvrsti dokazi. Jasno je da ima odličnu informativnu logistiku u vidu kasirke u mini marketu u zgradi, poštara i bar još

Sir za pare

Image
Deda je zadužen za kućnu nabavku. Ima svoje tajne kanale na pijaci, kao i svaki deda. Kod ove babe kupuje cveće, kod ovog čiče krompir, i tu je apsolutni vladar situacije. Prekjuče je kupio kilu sira. Sir ko sir, ja tu ne vidim veliku razliku, ali se kućno veće složilo da je sir odličan i povoljan. Oko 2 EUR kilogram. Deda zadatak shvata ozbiljno i, koliko odmah, hvata se za telefon da kod svoje nezvanične distributerke sira poruči još 2 kg. Dan prvi Deda je ugovorio sve. Sir stiže dan kasnije. Na terasi flaša surutke. Prvo sam mislila da je opet nešto za krečenje jer nama toga nikad ne fali. Deda se osmehuje kao Napoleon. Prvo je doneo surutku, da ne cima sve sa sirom jer smo mu zabranili da preteruje, i sa količinama namirnica i sa nošenjem istih. Pored spremna kanta. "Koliko sira si dokupio?", - pitam. "Šta koliko sam dokupio, pa 2 kg, vidiš kako je dobar sir!" U redu, ne mešam se. Gleda kanta mene, gledam ja nju. Nekada davno, ta ista bordo kanta i