Strast

Čitam priču uspešnog privrednika, o njegovom preduzeću, odnosu prema zaposlenima, prema poslu, životu.
"Nedostaje nam strasti i u poslu i u životu." Ovom rečenicom se završava članak. Upravo to mi se, ovih dana, vrti po mislima. Sve bih nešto a ne mogu da formulišem. Mene pokreće strast.

Dok sam radila ovaj posao sa strašću, radovalo me svako jutro i odlazak na posao. Nije bilo nemogućeg, nedostižnog zadatka, prozivoda u bilo kom delu sveta koji treba da nabavim za potrebe firme i obezbedim da po najboljim uslovima stigne do nas. Odavno je prestalo, kao u braku u kom je sve postalo rutina i monotonija, a gde je monotonija tu je i lobotomija. Raditi bilo šta sa 3% korišćenja moždane mase za mene je ravno održavanju u životu uz pomoć medicinskih aparata. 

Strastveno kuvam. Potpuno svejedno da li pravim salatu ili komplikovano jelo, ali najstrastvenije mesim i pravim svašta od testa. Imam i svedoke da dokažem. Taj kreativni proces, kad od brašna i sastojaka nastaje nešto što rukama oblikujem, mehurići testa koji nastaju kao reakcija kvasnog testa na mešenje, pa jao! Čista strast! Ne podnosim da me bilo ko prekida, da mi se šunja kroz kuhinju, zapitkuje šta pravim, kad će da bude gotovo... To je moj intimni odnos prema nastanku kifli, pletenica, pogače i koječega. Kad se ispeče, to je to. Strast prati proces nastajanja, a u ukusu neka uživaju oni koji jedu.

Kada je u braku nestalo strasti, ja sam otišla. U sebi, odvojila se od njega i nastavila dalje kao jedinka. Kasniji razlozi su išli jedan za drugim, očekivanim redosledom i tempom. Strast je nestala i iz spavaće sobe i iz razgovora i iz šerpe i iz svađe. Jednostavno, svetlo se ugasilo i veliko Ništa pretilo je da me odnese na dno svega. Odlazila sam godinama, neprimetno ali odlazila i nisam gledala nazad. Lepo je bilo dok je lepo bilo i tako neka se pamti.

Prema ljudima sa kojima se družim vezuju me različiti oblici strasti. Prema pisanju, šetnji pored reke, šivenju.. Prema komunikaciji, na prvom mestu. Ako sa nekim nemam dobru komunikaciju, ako ne osetimo da je prošlo tri sata u priči a ima još šta da se kaže, od tog poznanstva nema ništa. Strast prema zajedničkim interesovanjima i individualnim razlikama. Obožavam da učim od svojih sagovornika. Onaj trenutak ekstaze, kada nam se misli dodirnu i nastane ideja o kojoj nastavljamo da pričamo, da je razrađujemo, stvaramo niz novih... Takvim ljudima volim da sam okružena. Možda je strast razlog za redukciju telefonskog imenika i kontakata koji me ne oplemenjuju, ne podstiču da rastem, drže u mestu.

Fantastičan osećaj je talas dobre energije koji me vozi kao surfera koji godinama čeka "idealan talas", da se popne na svoju surf dasku i ostvari san. Moj san se polako kristališe. Luta kroz misli, pa se, kao u fliperu, odbija o granice racionalnog, da bi se otisnuo još dalje. Misli su mi maštovitije i sve više uživam u trenucima samoće, kada se moje misli razigraju bez granica. Ako tome dodam strast koju muškarac može da podstakne u meni, zaista je samo nebo granica. Od podsticaja do buđenja ima još koraka, a onda Energija preuzima upravljanje mojim sistemom. Treba to kontrolisati, zauzdati, živeti jer već sada uskovitlane misli drže me budnu do pola noći. Dobro je da se ne vide, verujem da bi to bio zanimljiv vatromet sa dobrom muzičkom pratnjom. Mnogi bi se prepali a oni koji me poznaju već naziru razloge za moj osmeh, koji je ovih dana vidno prisutan i kad ne treba.

Pokreće me strast. Čak i ako se, naizgled, topi u gradskom prevozu. Strast u meni je čista Energija. Najlepše je kad se, kao testo preko ruba vangle, prelije na ljude oko mene. Primetna je pojava više nasmejanih u mom kruženju. Strast je zarazna, kao i osmeh. Gotovi ste i vi! Eto, taj osmeh dok ovo čitate, najbolji je dokaz.




Comments

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX