Ne nadaj se čudima

Nema tu mesta za tebe, lepa moja.
To je njihov svet u kome ima mesta za dvoje, eventualno troje, samo što ti nisi ta treća. Ne čitaj horoskope. To što je zapisano u zvezdama... To je za devojčice a ti to odavno nisi. Ne žmuri. Znam, suze teže teku kad se oči zatvore ali suze i služe da isperu oči od onoga što vide a srce ne može da podnese. Tačnije.. Možda bi srce i podnelo, kad bi um mogao da prihvati realnost. Više vas nema.

Ova sadašnjost ne pripada tebi već njima. Mesta se menjaju. Na tvom je ona i svet nastavlja dalje, u novi dan. Tvoje emocije isprskane krvlju direktno iz srca neće ga zaustaviti. Zemlja će i dalje da rotira, kao hiljadama godina pre i ubuduće. Umiri um. Ne prevrći zašto ona a ne ti... Tako je i tu ne možeš ništa, osim da sebe spaseš raspada sistema. Seti se, godine su ti bile potrebne da se oporaviš onda kad si imala duplo manje godina nego danas. Nisi uradila ništa pogrešno, lepa moja. Jednostavno... Ljudi se menjaju. Šta je bilo juče, danas ne mora da bude. Znam da je racionalnom teško to da pojmi ali je, trenutno, to najbolje što možeš za sebe da uradiš. Da umiriš um, sećanja, obećanja koja ste jedno drugom dali, neko iz srca a neko iz lepote trenutka u kom je zavet "Ja bih, za tebe..." ostao zapisan u bezvremenosti Univerzuma. Još jedan zavet koji neće biti ispunjen... Puno ih je u galaktičkom prostoru. Ponekad, neki novi dođe na mesto starog, i vrati ga onome kome je upućen, da mu doda soli na ranu. Ne reaguj, lepa moja. Vraća se, kao mač, koji će te razrezati na komade samo ako mu dozvoliš. Ne daj na sebe, ne daj bolu da tobom upravlja. Pozdravi se sa svetom na par dana i odboluj onoliko koliko bolu treba da prođe. Skloni materijalne tragove vašeg postojanja. Oprosti se sa svakim predmetom, porukom, pesmom. Prođi, kao cunami, i ostavi pustoš. Veruj mi... Bolje je bol ne plaćati na rate. Iseckaj ga na delove, procesuiraj, raspadni se. Bacaj, urlaj, psuj! Mrzi dan kad ste se sreli, kad si prošla tom ulicom, sve dok ti srce ne stane od bola. Što se pre raspadneš od suza i emocija, pre ćeš da ustaneš. 

Nema tu milosti, lepa moja. Sve ima početak i kraj. Znam.. Ne slušaju te ni racio ni telo, ne možeš da ustaneš sa poda jer ti tlo beži ispod nogu. Dan se, nekako, izdrži ali noć traje 200 sati. Idi se umori, fizički se premori, da bi um umorila, da ne vrti stare snimke, mirise, emocije. Ima dana... Um će profiltrirati ono što želi da zadrži, zato nemoj da mu otežavaš sada. U jedan džak baci osušenu ružu... Omot od prve čokolade.. One cipele.. Sve što ti padne pod ruku a ima veze sa vama. U drugi džak spakuj emocije, sećanja, misli, pokidaj te lance između vas dvoje i sve baci u džak. I te maramice, kojima sad brišeš suze. Sve. Ja ću te džakove da sklonim, ti ništa ne brini. Vreme poluraspada emocija je 8 godina, kažu. Nikad ti neću reći gde su.

Mala.. Preživećeš. Dan po dan, uz suze i smeh i kidanje duše na komade. Ne može drugačije. Prođi kroz Beograd ulicama koje pamtiš da ste zajedno prolazili, otplači svaku, da te ne bi stizalo kad se najmanje nadaš (u punom autobusu, na primer). Prihvati da je gotovo. Ne, ne možeš da zaustaviš ono što sa tobom nema veze. Ništa nisi pogrešno rekla ili uradila, jednostavno... Nema dalje. Mrzi me, što ti ovo pišem ovako, od emocija očišćeno. Da, ja sam bezosećajna, ja imam kamen umesto srca, to znamo odavno. Znaš li zašto je kamen? Od svih onih, što su ga zaustavljali, po kap krvi mu uzimali, a ono je pumpalo bol i okamenilo se. Naviklo je da radi bez krvi i toplote. Možda ne bi ni valjalo, da je obično, kao i sva druga srca. Nemoj da misliš da sam tako htela... Takav modus vivendi sam sama odabrala, da bih mogla dalje. Ti biraj kako ćeš. Proći će, lutko moja. Sve prođe, i loše i dobro, samo ovo loše duže pamtimo.

Sutra je novi dan, lepa moja. Idemo dalje.
Ja, sa svojim kamenom u grudima, ti sa svojim pokidanim nadama i ljubavlju koja ti ne da vazduha a on će sa njom. Ne nadaj se čudima. Gledaj da preživiš još jedan dan i još jednu noć i ne mrzi me, što znam kojim putem moraš da prođeš.




Comments

  1. Hvala :)....hvala i hvala. Dan za danom.

    ReplyDelete
  2. Uh! :'( "Vreme poluraspada emocija je 8 godina, kažu"...ma za neke ni ceo život nije dovoljan...

    ReplyDelete
  3. Sanja, neverovatna si! Ovo je nešto najbolje što sam ikada pročitala o fazi preživljavanja rastanka...

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX