Pravo na sreću

Juče sam bila žena svojih godina, u suknji i našminkana. Pokušala sam da se slikam 432 puta i na fb okačim 126 odabranih slika, međutim, ne uspeh. Tresle su mi se ruke jer sam se smejala kao blesava. Da li i vi sebi dopuštate trenutke kada skinete kočnicu sa uma i radite ono što vam, u tom trenutku, prija?

Bila sam mrtva gladna posle posla, a i noga me zeza, trne, od discus hernie. Hrabro sam nabadala na štiklama i stigla u svoj kraj vođena idejom.. Ako se smandrljam, znaju me, valjda će mi neko pomoći. U prodavnici koještarija i opreme za fizičko (nekad Univerzum spoji naizgled nespojivo, istina) radi žena iz kraja, godinama se znamo. "Nisam Vas dugo videla, kako ste?" - upita me. "Hvala na pitanju, odlično sam!" - razvezoh svoj svečani osmeh, onu verziju gde se ne vidi slomljena petica gore desno. U njenu glavu upravo je ušla informacija na koju nije navikla. Usledilo je pitanje kako i zašto sam odlično, kad su danas svi sumorni i nervozni i samo gunđaju, i to u dužoj verziji.

A, što da ne budem odlično? Mogu konju rep da iščupam, imam svoj život, posao, gde da spavam, prijatelje, neprijatelje.. Postaje joj neprijatno, vrti se u stolici, i dalje šokirana zašto sam super. "Mora da je bila plata, komšinice, pa ste raspoloženi" - konstatuje. "Nije, plata bude poslednjeg dana u mesecu, mada bi poslodavac voleo da je podeli 33. u mesecu" - konstatujem, dok tražim dve bele majice iste veličine. "Aaaa, sigurno ste kupili ajvar gotov, da se ne mučite i ruke Vam budu ofarbane ko moje" - usledio je novi pokušaj. "Ne, skuvala sam svoj, svaku papriku premetnula kroz ruke više puta. Zato su mi nokti namazani crvenim lakom, jer će boja i aroma paprika da me prate do Nove godine" - rekoh uz osmeh.

Vidno se nervira, dok pokušavam da uparim majice i šorceve za ćerku. "Znate, ja mnogo radim, dok deci ujutru spremim sve pa mužu pa oni svi odu u školu i na posao pa ja levo pa ja desno, pa troje dece pa..." Potrajalo je objašnjavanje, kao da mi se pravda da bi i ona da se oseća odlično, ali joj je frka da će drugi da je gledaju kao vanzemaljca, baš kao ona mene upravo. Ne vredi da se merimo ni da stajemo na istu crtu, moj život je moj a njen je njen. Moj je samo izbor da budem odlično. I pored dvoje ostarelih roditelja, ćerkinog puberteta i svog pred klimaksa, 10 sati radnim danom koje potrošim na posao i oko posla, pa sve ono pre i posle toga... Svakome je odlično ako to sebi dopusti. Slabo smo se izdivanile. Ostala je sa prstom na čelu, zašto je meni odlično i koja je to čarobna formula, čime li se drogiram i dopingujem, na kojim sam sredstvima? 

Svratih, zatim, do prodavnice tzv. zdrave hrane. Nikad nisam skapirala šta je tu zdravo, da li brašna u džakovima, na koje je napadala prašina ili keksi koji se prodaju na merenje, industrijska hrana puna E ovaj i E onaj i aroma koje liče na prave ukuse. Gospođa ispred mene je imala poduži spisak koječega, za šta je uredno (stav po stav) pitala da li je organsko? Prodavačica, sitna ženica mojih godina, samo je klimala glavom, to valjda znači da je sve to organsko. Žurilo mi se u wc pa nisam imala vremena da se raspitam šta je to organsko, šta to znači, u čemu je fora? I prodavačicu dugo znam. Redovno tu kupujem leblebije i pirinač. Kaže, jeste li već potrošili, opet pravite onaj božansveni humus? "Dajte mi 200 gr medenih srca" - rekoh, uz osmeh. "To je za malu, da se zasladi?" - sama je pitala i dala odgovor da su i njena deca najviše volela medena srca, i da ko zna čega ima u njima, kad ih sva deca vole. "Ne, to je samo za mene".

Okrenula se i pogled presekla sa mojim. "Pa, podelićete valjda sa detetom?"
Izgledala je odlučno da ne nastavi sa merenjem, dok ne priznam da hoću.
"Ne. To je za mene."
"Nemojte mi reći da ćete sve to sami da pojedete"???
"O, da, hoću".
Onu prvu sam začudila što sam odlično. Drugu sam ostavila u neverici, kakav sam ja to roditelj, koji sa detetom neće da podeli slatkiše? Paaaa... Odgovoran roditelj. Gladan. I volim medena srca. 

Dok sam ih jela, na putu do kuće, pomislih... Da li imam pravo da budem srećna a da to ne obrazlažem drugima? Naravno da imam. Svako ima pravo na svoju sreću, samo su neki tuđu sreću stavili ispred svoje, kao da su svoju našli pored puta nejahno bačenu u stranu, kao polomljeni kišobran koji još uvek može da se upotrebi pa daj da se ne baci.. Zaašto tako neodgovoran stav prema sebi? Kao što neću biti bolja žena ako obujem cipele na štikle, kao što neću biti bolji čovek zato što se krstim dok autobus vozi pored crkve, tako neću biti bolja ako ne pojedem medena srca ili javnost lažem da sam mala i jadna ja. Došlo neko čudno doba, kad ne treba pokazivati da si dobro, srećno, zadovoljno da bi se oni koji su izabrali svoj :( stav bolje da se osećaju. Da, razvedena sam, imam 1001 problem i nedostatak, ali imam i svoj stav da sam odlično jer jesam. To niko ne može ni da mi uzme ni da mi poruši. To je moje i nosiću to "odlično sam" umesto nove jakne ove zime, umesto šminke, rukavica. Moji dlanovi će, opet, biti vreli. Nešto je do stava a mnogo toga do dozvole sebi da mi, bar u ovom životu, bude lepo. Ako sam roditelj nisam narodnih heroj i ne želim da od toga pravim dramski program. Prosto je. Odlično sam. Volim medena srca i svoje dete učim da bira da ima pravo na sreću, a medena srca nije obavezno da voli. Veći je fan sladoleda, za sada.

Izvor: http://www.chocoline.rs (Nije plaćena reklama nego ih stvarno volim)


Comments

  1. Da, da, u ovoj "sezoni" beznaa svi koji su odlično su s Marsa, nisu odavLe. Znam po sebi ;) Divan, osvežavajući, isceljujući tekst. (y)

    ReplyDelete
  2. Muka mi je znas, sto ako si majka, treba da se odrizces svega. Da ides musava, zarozana, jadno obucena i normalno nadrkana. I da gledas dok deca jedu, kao da su tvoja usta rutava. Palanacka mitomanija.

    ReplyDelete
  3. Arhetip žrtve. Blkansko nasleđe. A ja volem sebe pa nek'laju kere.

    ReplyDelete
  4. moj bivsi kolega ima sjajan odgovor na pitanje "kako si?", najbolji koji sam cula do sada i posle koga nema dodatnih pitanja. odgovor je: CAROBNO! :) probala sam i ljudi ne znaju jel ih jebes il si lud, pa odustanu. svakako je zabavno

    ReplyDelete
    Replies
    1. Znam još jednog što ima te čarobne momente :)

      Delete
  5. Znala sam da ipak nisi "tako loša majka" pa da pojedeš baš sva srdašca. To je zbog radi sladoleda ;)
    Ma, sjajan tekst.

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX