Kolarca mi beogradskog

Nepoznati vlasniče karte za projekciju filma "Danijel Blejk" u Kolarčevoj zadužbini pre par dana...

Ja sam prijateljica onog što ti se usprotivio, kad si jeo, mirno sedeći na svom sedištu. To, što film još nije počeo, nije opravdanje. Ne bi bilo opravdanje ni da si umirao od gladi. Jede se pre nego što se uđe u kulturnu ustanovu. Piški, takođe. Ugasi se mobilni telefon. Ne javlja se ni jaranu kad te zove jer mu se porodila žena. Ni komši kome je crkao yugo na sred Gazele i zove te da ga gurate do najbližeg servisa. Ni mami se ne javlja. I ne jede se, ni ako je rat počeo.

To si trebao da naučiš pre nego što si naučio da stigneš iz jednog grada u drugi. Negde, u periodu, kada si učio da se posle upotrebe toaleta obavezno peru ruke. Možda su se tvoji roditelji, zaista, potrudili da budeš lepo vaspitan a možda i nisu, ja to ne znam i ne tiče me se. Znam samo da u mom gradu i njegovim hramovima kulture nećeš moći da jedeš. Možeš da izađeš, ne dođeš, svašta možeš ali ne možeš da mrviš jer ne damo ni moj prijatelj ni ja ni svako ko voli ovaj grad i kulturu i vaspitanje.

Imao si sreće, gledaoče. Mogao je da te opomene neko nervozan, neko kome plata kasni par meseci, neko koga žena vara a doveo je ljubavnicu da je impresionira. Mogao je rečnik da mu bude prilagođen nivou koji svako razume, bez mnogo biranih reči i izraza, uglavnom sa rečima koje se koriste van kulturnih ustanova. Ovaj put nije, jer te je ljubazno opomenuo gospodin koji ima manire, i koji je birao reči koje možeš da shvatiš. To govori o tome koliko je on kulturan a ti si sa druge strane te kese iz koje ždropaš i trpaš u usta. Nema te kulturne ustanove u kojoj ćeš ti da postaneš kulturan, pa se mani ćorava posla i idi na mesta koja odgovaraju tvom senzibilitetu, da ne kažem, tvom životnom stilu. Ne ide se u svatove pocepanih gaća i ne ide se u hram kulture sa kesom hrane. Razumela bih flašicu sa vodom, ali da jedeš, brate prijatelju... Pa ne može. Ne. Nema tog kućnog reda kulturne ustanove, koji bi tebe redu naučio kad roditelji nisu uspeli, niti si sam dosegao nivo kapiranja šta je za gde.

Prijateljski ti kažem: slično se sličnim privlači. Ako te privlači hrana iz kese, sedi lepo u pekaru i najedi se ko čovek. Nemoj na Kolarcu da ždereš. Nemoj ni da gutaš sitne zalogaje, molim te lepo, a ti budi dobar dečko pa nauči nešto novo i korisno. Možeš ti i bolje i više, sigurna sam. Samo nemoj da jedeš na Kolarcu, jer će ti neko manje strpljiv i manje fini objasniti u 3D tehnici.

Nepoznati branitelju žderača iz Kolarčeve zadužbine..

Iako znam Vaše ime, za mene ste i dalje nepoznanica. Kako čovek sede glave, staje u odbranu ovog žderača u kulturnoj ustanovi? Jel da Vam ništa nije jasno, zašto se bunimo protiv toga? Da nije, možda, poneo dve kifle pa da zajedno mljackate i mrvite? 

Vaša konstatacija na fb "Dakle, čovek ušao u Kolarac i jede sendvič - i vama odmah sve jasno, znate sve o njemu. Blago vama" govori više o Vama nego o nama, i o kulturnom žderaču. Da, odmah nam je sve jasno, i ko je, i kakav je, i koliko nema pojma zašto je Kolarac u srcu Beograđana, i koliko je nevaspitan, i u kakvom kršu je odrastao kad nije naučio da se ponaša, i u kakvom kršu od života živi sada, kad mu je ok da tu jede. Jasno je i zašto ga podržavate. Vaši deda i otac, možda, nisu gradili ovaj grad, niti ikad otišli na Kolarac, obukli odelo i stavili kravatu a predhodno se okupali samo zato što idu na koncert. Možda Vaše srce nikad nije tuklo ponosno, kada bi na Kolarcu slušali anđeoske glasove ili vanvremenski lepu muziku, možda Vas tu nikad nije poljubila učenica srednje muzičke škole, krišom, u prolasku do bine. Možda nikada niste stajali u redu i nije Vam lupalo srce da li će biti karata, dok dođete na red? Taj Kolarac je mnogo više od sale za koncerte ili predstave. To je srž ovog grada, koju mi, koji smo pored njega i u njemu odrastali, ne damo da trujete svojim mrvicama. 

Možda ste rođeni ovde, možda niste, nije to suština, poštovani gospodine cvetnog imena. Suština je gde je čemu mesto. Mrmanju ovde nije, kao ni onima što unose hranu, iz bilo kojih razloga. Jel bi Vam palo na pamet da u Skalu unesete kiflu, tek malo da gricnete? U Luvr, samo malo đevreka, jer glad vrišti? Tako sam i mislila. Ovo je beogradsko pa hajde da ga ne poštujemo, hajde da se ponašamo kao da smo iz marsovskog plemena prvi put kročili među ljude.

 Još jedno su roditelji morali da Vas nauče, obojicu. Da se na kulturne manifestacije ne ide kad ti je nos pun slina, kada širiš zarazu oko sebe, pa sve da propadne karta koju ste dobili za dž.  Delujete kulturno i pismeno. Ne znam da li ste ali i Vama ću da ponovim; jede se ispred, ne unutra, sve da ste papa lično i da je burek iz pekare Čabarabdić. Nije ovo nikakav privatni obračun sa drugačijima. Ovo je objašnjenje zašto sam ustala u odbranu svog prijatelja, koji je ljubazno opomenuo žderača. Lično, ne bih uspela da održim visok nivo komunikacije na tu temu. Nisam sigurna koje izraze bih koristila, ali sam sigurna da bi prestao da jede, Ilije Milosavljevića Kolarca mi. Nema veze ni sa tim ko je odakle. Ima veze sa tim na koja vrata ste ušli i na koje mesto. Kolarac, Beograd, zadnja pošta Srbija.

A vi, što ovo čitate, kako biste reagovali da neko, na ovakvom mestu, ručka iz svoje kese i ne haje da li je prigodno vreme i mesto ili nije? Tako sam i mislila. A čovek sa početka priče bio je spreman da se pobije zarad kulture.






Comments

  1. pravo da ti kazem...mislim da bi izasao iz sale da sam ja bila u vasem drustvu. Da jede u KOLARCU? Aman, zaman pa nij eto Tuckwood napravljen po meri takvih, kao sto je on... "To je srž ovog grada, koju mi, koji smo pored njega i u njemu odrastali, ne damo da trujete svojim mrvicama. "

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX