Horoskop

Insistirao je da se venčaju.
To joj je užasno išlo na nerve.
Zajedno su već šest godina... Šta će taj papir da promeni? Ništa na bolje. Dođu deca, prestanu putovanja, počnu svađe ko će da plati račune, ko da baca đubre, nema više izlazaka sa prijateljicama, nema više pecaroških vikenda za njega i društvo. Naporno je to sve. Zašto od nečega dobrog mora da se pravi nešto drugo? Da, možda bude bolje ali već je sve sasvim dobro, ustaljeno, redovno.

Više seksa? I sada ga ima sasvim dovoljno. On kaže da je dva puta mesečno sasvim OK. Ona zaspi dok on ne dođe sa posla, ona ode na koktel kad je on konačno kod kuće, kad on hoće nju boli nešto, kad ona hoće on je odsutan. Da, dva puta mesečno je sasvim dovoljno. Nekada se desi i tri puta. Ne treba biti sitinčar.

Neko će doći na ideju da mora da se ide u nabavku i kuva. Ovako, lepo svako jede kad hoće, na poslu, fast food, jabuku. Ili popije dva piva i eto večere. Kada budu u braku, od nje će se očekivati da kuva supu a od njega da peče stekove na bbq zabavi svake treće subote u mesecu. Prijatelji to vole. Tada svi navuku ljubazne maske, svi se smeškaju a najradije bi jedni druge izboli noževima. Moraće da dokupe još baštenskih stolica i tanjira. Kada budu u braku, papirni tanjiri se neće tolerisati, njegova majka je to odavno rekla. Matora veštica.

Da ga je vaspitala na dvoru, da jede samo zlatnom kašikom, ne bi joj se imalo šta zameriti. Ovako, toleriše sva njegova sranja, kokain, opijanja pa ga je naučila da se sve može oprostiti bezbroj puta. Njegova sestra je kučka nezahvalna. Toliko puta je tražila novac za koješta a nikad ga nije vratila. Samo složi onu jadnu facu večite žrtve a ima više nego svi mi, na gomili. Odlazi, sa mužem, redovno u Evropu a kad joj se pokvari auto, dođe i traži 100 $. Zato i ima za Evropu.

Običnom Amerikancu je, odlazak u Evropu, pitanje stava i uspeha u životu. Na stranu sve diplome i priznanja, ako nemaš slike sa Sicilije ili ispod Ajfelove kule. Nisi dobar Amerikanac ako nisi bar jednom bio na hodočašću u Evropu. Iako ne kapiraš njihove običaje i kulturu, svakako ćeš da odapneš na ajvar i kajmak, napolitansku pizzu i šetnju po Monmartru. Sve je to jeftin marketing i otimanje novca turistima. Tek kad odeš među obične ljude, koji žive na obodima velegrada, pored deponija i u sirotinjskim četvrtima, možeš da razumeš duh jedne zemlje. Ili ne razumeš nikad. Ono u centru je samo predstava.

Osvanulo je lepo, sunčano jutro. Vazduh na Menhetnu nije baš zadivljujućeg kvaliteta ali u odnosu na njenu rodnu Minesotu... Miriše na urbanost, na život, na saobraćaj, protok Energije. Montažne kuće i štale je više neće videti, ne. Ovde je život. Ovde je smrt. Vozač koji je vozio prebrzo, ulična pucnjava, sve je bolje od ustajalog života u ruralnoj Minesoti. Čak i ovi prozori koji se ne otvaraju. Hm, majstor za klimu je rekao da će doći da sredi taj prozor, još u maju. Kada budu počele kiše, sve će biti potopljeno.

Divan dan za umreti. Mogla bi da se ubije umesto da se venča sa njim. Bar će je pamtiti kao "Lili iz Minesote", a ne kao još jednu japijevku koja se ne odvaja od svog posla. Fali joj adrenalina, uzbuđenja, svega čega je željna još iz vremena kada je, kao mala, sedela u štali i maštala o nečemu velikom i divnom. Postala je uspešna, zarađivala je dobro a i dalje je falilo to nešto što imaš kad odrasteš. Još joj se nije kristalisalo. Sve je bilo tako dosadno i predvidivo. Mogla bi da se ubije, zašto da ne? Skinula je venčanicu sa ormarskog krila i potražila kutiju sa lekovima. Da li dve kesice ovog sranja za skidanje temperature mogu da je ubiju? Teško. A kutija lekova protiv opstipacije? Može samo da se usere. Flaster ne pomaže ni kod žuljeva od cipela. Da se napije? U kući, tradicionalno, nema ničega, osim par gutljaja viskija na dnu flaše. Popila je. Ništa. Bar da joj se zamantalo u glavi. Da popije neku hemiju tipa tečnog deterdženta? Od toga se umire samo u niskobudžetnim serijama, mada bi se zaklela da nikad nije čula da je to nekome pomoglo da se ubije. Lavicama ne priliči tako jeftin i trivijalan odlazak.

Približavalo se vreme kada je trebala da krene na svoje venčanje. Užasavala se pomisli da treba da obuče onaj beli padobran, obuje štikle, kosu smota u punđu kao da ide na posao. Moraće da zaustavi taksi, da kupi sebi cveće. Ne može da se uda bez buketa. U vazi na stolu spazila je ruže, koje joj je Ben doneo dva dana ranije. Poslužiće. Zamotaće ih u novinski papir i proglasiće to novim trendom na japi venčanjima. Bože, da li je sve to zaista neophodno, sav taj cirkus? Navukla je na sebe ono belo čudo, obula srebrne sandale, namazala usta skupocenim karminom i ponela cveće. U liftu se pogledala u ogledalo. Izgledala je potpuno patetično i promašeno. Nad Menhetnom su se navlačili oblaci. Još samo da pokisne u ovom belom čudu, pomislila je, dok je istrčavala na ulicu u nameri da zaustavi taksi. Kasni. Nije lepo kasniti na svoje venčanje.

Kamion se pojavio niotkuda. Pukao ju je tako jako da je poletela u vis a zatim pala na pločnik, bez pola glave. Venčanica je lepršala oko nje, kao oblak pene. Buket, iz njene desne ruke, odleteo je pravo u ruke starije gospođe koja je šetala psa. "Zar se danas buketi ovako uručuju?", pomislila je. "I to roze ruže. Fuj! Oh, evo i nečeg zanimljivog...", obradovala se. Na novinama, u koje je drška buketa bila zamotana, bio je horoskop. 
Lavovi ne treba lakomisleno da donose važne odluke. Čuvajte se u saobraćaju.
Kakav idiotizam! U svojoj 78. godini, ona ne donosi odluke na brzinu, samo lupetaju a naivni im veruju. U prvu kantu bacila je i novine i buket pa nastavila sa svojim psićem niz Treću aveniju.

Oko žene sa pola glave već se napravila gužva. Haljina se natapala njenom krvlju. Neko je zvao 911. Skupa srebrna sandala ostala je na ulici. Drugu nikad nisu pronašli.

Foto: Internet

Comments

  1. opa, malo oštrija priča... Pukao ju kamion? kuku-lele

    ReplyDelete
  2. Jooj. To je kao ono; Pazi šta želiš možda ti se i ostvari. Ti si ovo majstorski osmislila i napisala.

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX