Moja deca nikad neće i ostali jednorozi roditeljstva

Neke davne godine, kod prijatelja na slavi se sastalo društvo. Da ne ulazim u dublju priču o samom načinu proslavljanja, nisam kompetentna, ne slavim a od tada i ne idem na slične događaje. Prijatelji ne zameraju. Znaju da volim jasne principe i poštovanje istih pa, ako ću da se držim narodne tradicije, to će biti po svim pitanjima.

Taj bračni par sam sretala, kod prijatelja, samo u svečanim prilikama. I to mi je bilo previše. Negde između supe i sarme krenula je priča o tinejdžerima, koliko su drugačiji od nas u istom životnom dobu. Mnogo su slobodniji da izraze svoj stav, za razliku od nas sa 13 godina. Nas je mučio nedostatak informacija o svemu što nas je zanimalo. Danas tinejdžere muči previše informacija, pogubljeni su među Internet sadržajima. Uglavnom, gospođa uredno  negovane plave kose upitala me je kako je biti majka tinejdžerke. Kako je, u našoj kući, disko bio tek u fazi zagrevanju podijuma, rekoh da nije baš kako sam očekivala i da sam srećna što danas nisam tinejdžerka. Mnogo je izazova za koje moja generacija nije ni znala da postoje.

Poskoči Plava sa stolice. Pa, kako vi to mislite, pa zar očekujete da dete ne živi po vašim pravilima pa... Ne, ne očekujem štošta, baš ti dani su me demantovali u nekim očekivanjima. Znate, počela je, naša deca su anđeli. Uplaših se. Od kad sam postala majka, plaše me mirna i poslušna deca. Uvek razmišljam kakvu li torturu podnose kod kuće da bi, van nje, išli uz nogu dreseru. Nije bitan taj dugački monolog o dve devojčice koje idu na 3 sporta, dva strana jezika, u školicu matematike i u muzičku, dabome, danas deca moraju kulturno da se uzdignu još u prenatalnom periodu. Jedu sve, vole sve, nameštaju krevete, sklanjaju svoj krš. Divna deca, tako fina i poslušna, mamine kraljice, čudo! One se nikad neće ponašati kao deca tu nekih poludivljih ljudi i tako...

Sve ok. Divna deca, skroz. Samo mala. Ni blizu tinejdžerskih godina i ludovanja. Ali kraljice, nadasve. Oduševih se, kod rozen torte, kako su i roditelji savršeni, eto sve im super funkcioniše. Ili imaju dobar marketing, nisam se udubljivala, preusmerih se na tanjir sa sitnim kolačima. Priča bi pala u zaborav da se nismo opet sreli, ovih dana, na rođendanu istih nam prijatelja. Došla sam u pravo vreme, kada ih je neko pitao kako su male kraljice. Nije bilo tanjira sa sitnim kolačima i morala sam pažljivo da slušam.

Deca su porasla. Starija beži sa časova, seče farmerke, farba kosu u pink i zeleno, zaliva se parfemom i satima ne izlazi iz kupatila. Ocene su joj katastrofa. Problemi na sve strane. Mlađa je krenula u školu i susrela se sa neprijatnim saznanjem da u razredu ima još 15 maminih i tatinih kraljica. Kaže, od kad joj se razbila iluzija da nije jedina kraljica na svetu, neće da jede ni grašak ni spanać ni bilo šta zeleno, krevelji se, batalila je muzičku, neće na sport. Da li to ima veze sa godinama u koje ulaze, zabrinuto me je pitala Plava. Pa.... Abdikacija je bila nasilna, kruna je pala i polupala se, čini se. Buđenje van iluzije je neprijatno iskustvo, posebno kad bezuslovno veruješ mami da si najbolja na celom svetu, najlepša, mali egocentrik oko koga se vrti mamin svet kuća-pijaca-prodavnica-šporet-veš mašina. Saznanje da ima sveta i dalje od toga sigurno je iznenađenje. Realan život ima više takvih neprijatnih iznenađenja nego onih divnih, moja teorija je da decu treba pripremati na oba.

Lagano i neprimetno, baš kao i slavsko pečenje na posnoj slavi, došli smo do momenta kada sam Plavu podsetila da njene ćerke, naravno, nikada neće biti od onih što prave probleme jer je sve to iz kuće preuzeto, jer su samo deca iz razvedenih porodica "takva" i samo roditelji, koji ne vide dalje od svog nosa, vaspitavaju decu da se ponašaju kako hoće. Malo se štrecnula, valjda se podsetila svojih reči od pre par sezona. Ukebala me je kada sam ulazila sa terase, izašla sam da se javim na telefon. Kao stariju u iskusniju, pitala me je... Dokle to traje? Uh... Ne znam, i meni su rekli da traje dok se ne udaju i donesu nam unučiće na čuvanje a možda i duže... 

Da bih joj, bar malo, ublažila duševni bol, povedoh je do kolača, uz napomenu da su crne kuglice odlične. Izgledala je kao da joj je potrebnija dupla rakija. Preživeće, računam, niko nije umro od srušenih ideala. Ako je mala kraljica preživela pad krune, i mama će.



foto: Pixabay/Internet

Comments

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIX

Taj muški strah