Moj drum, bez šećera

Um mi radi 200 na sat.
Baš kao i jak motor, kad je na kvalitetnom drumu.
Jak motor ne ide u slabu karoseriju. Slab i jak se ne trpe.

Sinergija dvoje jakih pokreće moj svet.


Da bi jak motor mogao da postigne svoj maksimum, na drumu ne sme da bude šećera.
Šećer je za slabe. Kad im pozli od brzine i jačine, od strahova i uzbuđenja.
Brzina ne podnosi klizav drum a takav bude posle posipanja šećerom.

Brzina i ja znamo jedna drugu, kao zlu paru.
Samo tada je adrenalin na vrhu a vrh je za moćne i hrabre.


Na mom drumu i u mojoj tastaturi nikada neće biti šećera.
Ne pišem da bih ulepšavala stvarnost. Ni za kesu makarona.

Moj um prati moj drum a, na mom drumu, ja pišem pravila i svako odgovara za sebe.


Ako vam je to prejako, u redu je.
Moj drum vodi ka horizontu. Juri Sunce u zalasku. Vodi do mesta gde se more preliva.
Dotle ne stižu oni kojima je dovoljan život u kutiji šećera.




foto: Pixabay/Internet

Comments

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX