Prsti puni ideja



Voja.
Čovek sa obe strane objektiva foto aparata, čovek koji ume da se bavi dizajnom i web projektima, čovek koji ume da nasmeje druge svojim , specifičnim, humorom. Upoznala sam ga uz pomoć koleginice po tituli Naj žena 2016, Gordane Krstović, čarobnice sa predivom . Zanimljiva je ta priča posle dobijanja naših titula. Sve je uspešno završeno, nagrade su podeljene a prijateljstva i nove veze su počele da se stvaraju. To nije bilo na spisku nagrada a veće je od svih priznanja koje smo, tim povodom, dobile.

Gordana me je inspirisala na tekst o Voji. Kako kaže, „Zašto nemamo takmičenje za Naj muškarca?“ Ne znam zašto ga nemamo, ali znam da nas niko ne sprečava da Naj muškarce upoznamo sa ostatkom sveta, posebno ove blogerske publike. Od nekoliko pomenutih, o kojima bi bilo zanimljivo da pišemo, odabrala sam Voju. Realno, ne poznajem ni jednog, ali je njegova Energija stigla do mene pre nego što sam, za ostale, pogledala ko su i čime se bave.

Ti si fotograf. Da li, i tebe, pronađe nečija Energija pa napravite fenomenalne fotografije? Da li ti se, nekad desilo, da kažeš sebi „Nemam pojma o ovoj ženi, samo znam da je želim ispred svog objektiva“?

Naravno. Sve je u energiji. Kao što neko svojom lošom energijom ume da mi upropasti dan tako neko sa svojom pozitivnom energijom ume da mi ga ulepša. Isto je i sa fotografisanjem. Kada je fotografisanje žena u pitanju inspiracija i pobude dolaze iz raznih izvora pošto sam samo čovek pa još i muškarac. (smeh) Mnogo mi se puta desilo u životu da kažem sebi to što si ti navela: „ Nemam pojma o ovoj ženi, samo znam da je želim...“. (smeh) Malo karikiram ali ovo zapravo i nije toliko daleko od istine. Kada poželim da fotkam aktove sa nekom ženskom osobom zaista moram i da je poželim kao muškarac da bih imao inspiraciju da je fotografišem. Naravno da ovo nije jedini motiv i izvor inspiracije jer ima žena koje sam fotografisao a koje se ne uklapaju u moje „kalupe“ i vidjenje lepote ali su bile interesantne na drugačiji način pa sam dobijao ideje za fotkanje. A ključna stvar za svaki stvaralački rad je upravo to: IDEJA. Kao što umem da kažem svojim polaznicima kursa fotografije, ideja je najbitnija stvar. Prvo smisliš dobru ideju pa onda gledaš kako da je realizuješ. A to kako ja realizujem svoje ideje tvoji čitaoci mogu da vide na mom sajtu.

Da li, i koliko, veruješ da ljudi mogu da se pronađu, da bljesnu iz mase i iznenada se pojave sa idejom da počnete komunikaciju? Koliko ti je bitna nečija Energija i da li se ona može zabeležiti objektivom kamere?

Naravno da verujem. To mi se desilo mnogo puta. Pa najviše svojih modela sam upravo našao preko Fejsbuka i napravili smo odlične stvari iako se pre toga nismo poznavali. Kao što rekoh u odgovoru na prethodno pitanje, energija ljudi sa kojima saradjujem i srećem se mi je jako bitna i naravno da se to odražava i na fotografije. To je isto kao i u drugim stvarima u životu. Recimo, kada se udvaram nekoj devojci i čim primetim da je čitav taj naš odnos mlak i da dogovori oko vidjanja idu teško odmah znam da od te priče nema ništa. Tako je i sa fotografisanjem. Sa nekim devojkama sam se dogovarao danima i na kraju nikad nismo realizovali fotkanje a sa nekima se dogovorim u tri reči i sve bude sjajno i napravimo fantastične fotografije. Suština je uvek u onome: ko hoće nadje način a ko neće nadje opravdanje.

Koliko ti je, bavljenje fotografijom, pomoglo da sagledaš ono što tvoji modeli nose u sebi i prikazuju drugima? Koliko je moguće, prevariti objektiv, pa nečiju tužnu unutrašnost zabeležiti igrom svetla i senki kao nasmejanu spoljašnost? Koliko ljudi glume, pred kamerom ili pred tobom?

Svi mi imamo svoje maske koje prikazujemo spoljašnjem svetu a koje nisu baš iskrene i ne predstavljaju ono pravo što nosimo u sebi i što mi jesmo zapravo. I ja sam takav, i moji modeli , i svi ostali ljudi. Bilo je situacija da, kad mi neki model dodje na fotkanje i razgoliti se, ispostavi se da nije sve sjajno bajno kako izgleda na fotkama na Fejsbuku i drugim društvenim mrežama. Ali meni je to ok i normalno i nekako sam uvek spreman na to jer svi na društvenim mrežama uglavnom glumimo. Neko više, neko manje. Ali tu nastupa upravo to fotografsko majstorstvo da od objektiva prikrijem nedostatke i iz svake osobe izvučem ono najbolje što ona ima da pruži. Po tome se i poznaju pravi fotografi. A što se tiče toga da li glume predamnom...pa bude svega u početku. I snebivanja, i ustezanja, i glume ali pošto sam ja vrlo opušten lik i od golotinje ne pravim nikakvu famu niti taboo, te devojke kada provedu neko vreme u mom studiju šetajući se potpuno gole na kraju se potpuno opuste i u pojedinim momentima se čak skroz zaborave pa bude tu i interesantnih i smešnih situacija. Ma bude jedna sasvim drugačija priča. (smeh)

Osim fotografije, baviš se i drugim vidovima digitalne umetnosti. Neslavnu karijeru vajara moramo da pomenemo, iako je iskustvo bilo bolno. Šalu na stranu.. Mnogo talentovanih je ostalo neprimećeno zato što u pravo vreme nisu bili na pravom mestu ili sa nekim ko bi im dao vetra u jedra. Osim što si svestran umetnik, ti si i predavač budućim fotografima. Da li si ti nekada, nekome, pomogao da se otisne u svet modelinga, filma, muzike, dizajna...? 

Moja vajarska karijera se završila i pre nego što je započela. (smeh) U nekom trenutku života sam otkrio da imam i neki talenat za vajarstvo i htedoh da taj talenat malo razvijem. Povodom toga zaputim se u atelje novosadskog eminentnog vajara da se raspitam o nekoj eventualnoj poduci sa njegove strane ili o nekom kursu. I dolazim ja kod njega i kažem:
-        „Dobar dan! Znate, ja sam otkrio da posedujem neki talenat za vajarstvo...“
-        „Uuu mo'š misliti!“ - prekide me on a da nisam ni završio rečenicu.
I tako se završila moja slavna vajarska karijera. (smeh) Posle je on malo ipak popustio i dao mi neke smernice kako da sušim glinene modele a da ne ispucaju i uputio me na neke kurseve ali na žalost (ili na sreću) nisam krenuo tim putem nego putem fotografije i web i grafičkog dizajna.
Naravno da sam pomogao i uvek pomažem koliko mogu. Nekim devojkama sam pomogao da zarade novac od modelinga tako što sam ih povezivao sa kolegama fotografima. Jedna je čak napravila i ozbiljnu karijeru od modelinga u akt fotografiji i čujem da sada dobro zaradjuje od toga. I mladjim kolegama fotografima sam uvek spreman da dam savet i mnogima sam pomogao čak i oko izbora opreme i tehnike fotografisanja. Ja verujem u to kruženje energije. Kada nekome pomogneš i učiniš nešto dobro (kao i loše) to se uvek nekako vrati. Možda ne od iste osobe kojoj si pomogao nego čak najčešće sa neke sasvim druge strane.

Kada se pogase reflektori, kada modeli odu, kada se skloni nameštaj koji si fotografisao za katalog, kada mladenci krenu da raspakuju svadbene poklone a pijani gosti se razmile ulicom... Kako završavaš svoj dan? Šta te opusti, šta uznemiri, šta ti da snagu i koga ne želiš u svojoj blizini?

Kada se cela ujdurma završi i prodje, svoj dan završavam spavanjem. (smeh) Zaista, najčešće posle fotografisanja budem toliko iscrpljen da su mi odmor i san tada najpotrebniji. Dešava se kada fotkam modele da nakon fotkanja vreme provedemo uz neke zanimljive razgovore i poneku čašicu ali zaista najčešće mi prija da ostanem sam i da odmaram.

Imala sam prilike da pročitam tvoje stihove. Iako su, na prvi pogled, lascivni i drski, prepuni su energije, boja, igri svetlosti, umreženih emocija. Da li poeziju pišeš ili ti sama dođe između papira i olovke, a tvoji su samo pokreti rukom? 

Što je najzanimljivije, neke svoje stihove sam prvo sanjao pa sam ih pretočio u pisanu reč a  neka poezija ili proza koju sam pisao je jednostavno produkt nekog ličnog životnog iskustva i dogadjaja. Valjda, ta neka sila koja nas je stvorila i dala nam talente, često uzme sama da nam puni prste nekim idejama a mi mu dodjemo samo kao provodnik da njenu zamisao sprovedemo u delo.

Znam da veruješ u Deda Mraza. Šta bi poželeo da ti donese sad, odmah, a šta za Novu godinu? Naravno, ako si bio dobar dečak i jeo boraniju redovno...

Nisam baš bio dobar dečak i imao sam neke grešne misli ali mislim da je za to zadužena jedna druga osoba a ne Deda Mraz (smeh) pa tako od Deda Mraza mogu čista obraza da tražim da mi sada donese neku ogromnu, vanvremnsku i inspirišuću ljubav. Za Novu godinu ću biti malo skromniji i poželeti samo par miliona evra (smeh).

Voja je odličan sagovornik i još bolji saradnik kada model posmatra kroz objektiv.
Naj žene vole Naj muškarce. Zaslužuju da ih predstavimo svetu.
Usudite se. Stanite ispred njega.
Osmelite se da prihvatite svoj odraz na elektronskom papiru. Ne zbog drugih nego zbog realnije slike o sebi. Ne treba vam ogledalo. Divni ste, baš takvi kakvi ste. Nije poenta da budete savršeni nego srećni.




Comments

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX