Kraći jedan razgovor

"Stvarno se nikad više nije javio? Kakav idiot", prozborih nakon desetominutnog telefonskog monologa moje poznanice. To su sad te moderne, ghost varijante. Duvao joj je u dupe par dana, kresnuli se, on nestao. Ona misli da je zbog nje. Ja mislim, da je zapalinski zbog sebe. Šta više da se trudi oko nje, kad onih dostupnih ima na svakoj livadi gde govedo pase?

U pauzama, kada bi me pitala kako sam, rekla sam da sam dobro. Prećutala sam da se keva ukočila pa je kupam kao bebu. Nisam pominjala da sam u stan unela kutiju pločica, cirka 26 kg. Zorkine, fenomenalne. Šta je se tiče što imam ostarele roditelje koji više ne mogu da uđu u tuš kabinu, pa sad majstori to demontiraju i prave neku od pločica, 7 cm visine, da mogu da unesem stolicu za kupanje. Druga nedelja kako svi trebimo vaške koje je ćerka donela sa bazena. Da nije baka Boce, koja to profi radi, izgubila bih i pare i nerve i vreme. Ovako platih i to, šta ima veze, sve što za pare može da se kupi, nije skupo.

Ne znam za koju boju plastičnih noktiju da se odluči. Kapiram da ima i pink i neon žuti kupaći, i definitivno nemam pojma da li je trendi da na noktima ima delfine ili samo sunce. Ne pratim materiju. Ni nokte ne mažem. Od pranja sudova i vašljive posteljine, više nemam ni nokte, a ne vremena da se time bavim. Tačno, žena mora da misli na sebe. Mislim i ja, ujutru, dok se vozim gradskim prevozom do posla. Tako se trudim da mi dan počne veselo. Naravno da razmišljam o telefonu od 800 EUR, posebno zorom. Pa, što ne stigne tada na red, mogu u povratku da maštam, nije problem, samo ako mi neka muškarčina ne trlja kitu o leđa, dok se kuvamo u busu. 

Znam, dušice, nepoznat ti je to problem ali ljudi to rade. Imaš sreću što ne ulaziš u gradski prevoz, veruj mi na reč. Ma, naravno, nikuda bez štikli i šminke, ne znaš koga možeš da sretneš baš tada. Đavo uvek vreba trenutke kad složimo boje po modi koja je prošla, a o ajlajneru da ne govorim. Probala sam i ja da se našminkam, džabe, kad počnem da se preznojavam što od leta što od klimaksa, šminka sa očiju ode mi do potiljka. Da, da, kapiram, teško je bez auta ali preživećeš, i prošli put si preživela, kad ga je tvoj dečko polupao. 

Ja, influenser bloger? Ne zezaj me. Moji čitaoci su domaćice i obični ljudi, dosta im je svoje muke. Ne trebam im ja sa pričama o dobrobitima gaziranog napitka ili procentu prirodnog šećera u kremiću zvučnog naziva i bljak ukusa. Ko bi mene angažovao da o tome pišem, si blesava? To je za one što im poklanjaju putovanja, sponzorišu ih da bi ih pominjali i dok pričaju u snu. Nije to za mene, draga. Ja sam lajava i drčna. I srećna, ako ćemo pravo. Misliš da mi hormoni nisu balansirani? Pa, možda sam trebala da prihvatim ponudu onog što mi je rekao da sam dobra za jebanje, ali stvarno ne stižem. Počinje škola i obaveze. Da nemaš, možda, udžbenik iz istorije 6? Nemaš? Jao jeste, kapiram, zaboravih da nemaš decu. Ostvarićeš se kao majka, sigurna sam da će ti tada biti još bolji personaliti. Da, da, ta mala nežna bića, zaista su poput tvog novog auta kog zoveš Bebica, jedino češće moraju da jedu i tako...

Ne, ne nameravam da se udajem ponovo, već sam ti objasnila. Super mi je ovako, ma da, to si ti nešto pogrešno prespojila. Ne, nemam sponzora. Sve radim sama, pa da, i ta edukacija na koju sam želela da odem pretopila se u školski pribor i nove patike za mog đaka. A, šta da se radi, kapiram, dva letovanja ti jesu skupa ali možeš ti to, sigurna sam. Neće propasti firma bez tebe još koju desetinu dana. Dobro si me podsetila... Moram sutra da usisam kancelariju, kad završim uvozne kalkulacije i pripreme za štampu ofset materijala. O brisanju kancelarijskih prozora mogu da razmišljam u petak, sad nemam vremena. Da, super je na poslu, hvala što pitaš.

Ne dolazi ti više žena da sprema stan? O, Bože, pa postižeš li sve sama? Baš bedak. Ni kod mene ne dolazi. Verovatno zato što je nikad nisam ni zvala ni platila. Svako pranje kupatila mi je kardio trening, dok obrišem pod deda mora u WC pa ajde ponovo, i deda i  krpa i ja. Mukica... Prostata. Kad pije vodu drži čašu sa obe ruke, pa se onda grlimo, jer ga je stid što sve isprosipa. 

Da, svakako možemo u spa centar, taman da se ispričamo. Gledaj samo da to bude 01. u mesecu, kad dobijem platu i još je ne seciram na račune, hranu i obavezno. Sve posle tog datuma značajno nam smanjuje šanse da idemo zajedno. Ne, ne možeš ti da platiš. Izvini sad, moram da kupam babu a i ti žuriš na koktel veče. Čućemo se ovih dana, svakako, pa da se vidimo. 

Moram da prestanem da je zovem. Potrošim na nju sve minute iz mreže pa napucam račun samo tako a onda moram da kalkulišem i sa cenom uložaka i sa brojem kutija cigareta. Kapiram, ne mogu sve da imam. Da mogu da biram, volela bih da ponekad uključim bojler preko dana, ako nema tople vode, ali deda ne da. Kaže, nećemo imati da platimo struju, pa sam navikla da se tuširam hladnom vodom. Posle tinejdžerkinog banjanja ne ostane ni za zube. Zato volim da odem u hotel, jednom u ponekad. Da se, kao čovek, okupam toplom vodom sa svim šamponima i regenatorima i sapunima, možda čak i namažem telo mirisnim losionom. Lako naviknem na takve bahanalije i raskoš. Zamisli tek, da ne delim sobu sa ćerkom! Ne bih ni ulazila u njen brlog, ovako moram da prođem kroz njenu polovinu da bih došla do svog kreveta.

Vreme je da im podelim terapiju. Babi njena četiri leka, dedi tri, to je tura za noć. I da pogledam seriju sa ćerkom, svako veče se žali što sam umorna i što jedva čekam da se spustim u krevet a za gledanje serije nemam snage. Teretana mi ne treba. Dok babu okupam, to mi je kao kardio trening. Samo ne mogu da podnesem njen plač zbog bespomoćnosti. Još to da savladam, sredim veš, završim ručak za sutra pa da odem do Maksija po džak deterdženta. Posle 26 kg podnih pločica, šta mi teško da donesem džakče od 12 kg? Uh, babu da okupam i podelim terapiju... Ipak ćeš srebrne nokte, m? U pravu si, to ti se slaže uz sve. Ajd, uzdravlje, lepa, da si mi živa i zdrava i da rešiš sve svoje jade.


Foto: Internet

Comments

  1. Draga moja, svaka tvoja priča puno slojeva.Sve je kao običan razgovor a u stvari.....

    ReplyDelete
  2. Bravo Sanja. Uzivala sam :).

    ReplyDelete
  3. Ničija do zore nije gorela, pa neće ni njena....Skontaće da dan počinje brigama, kako da preživiš, uz trčanje da makar malo središ onaj haos u kući (ostaće ti bar malo manje, kad se vratiš s posla), zapamtiće vreme kad su rasprodaje u marketima, a ne samo SHOPING NIGHT, sa sve besplatnim koncertima i sniženjima od 80%, pa ona tašnica od 320.000 (dinara) sada košta tričavih 40.000, nešto više od njene plate.....I više joj neće biti važno da li se lak za nokte slaže uz kupaći kostim, jer ga više neće nositi - neće imati gde da ga obuče, a i, čim prestanu redovni tretmani, nakupiće dosta rezervi oko kukova......Samo, onda će joj svi biti krivi, osim njene malenkosti.

    ReplyDelete
  4. Draga, našla bih ja opravdanja i za nju, i za sve ono što se iza tih njenih priča krije, ali ona nije važna. Ja volim tebe, ti si moja i svaka tvoja priča koja širi usta u osmeh, a stiska zube od svega onog što ti nisi izrekla, o tvojoj snazi, o tome gde su nam granice, o nesebičnosti i blagosti koju ti imaš za svoju porodicu. Ljubim te.

    ReplyDelete
  5. Fenomenalno. Mnogo dobro sročeno. Radujem de što naleteh na ovaj blog, idem da pročitam još nešto.

    ReplyDelete
  6. Razumem, sve, od reči do reči ;) I samo dodajem da ovakav, nekad sam znala u besu da kažem, svinjski život, žive samo odabrani ;) Oni koji mogu sve. I mogu. Eh da, i proći će, a opet, ostaće zabeležen da se zna kako se živi pravi život.
    Odlično zabeležena realna crtica svakodnevice mnogih žena :)

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX