Nova tura, nova avantura

Opasno brzo se bliži početak nove školske godine. Avgust curi kroz ruke, kao pesak poslednjeg dana na plaži. Ne žalim što dolaze nove obaveze i zima. Žalim što leto ne traje 11 meseci godišnje.

Ružno vreme nam je ukralo jul, baš kao što su nam neki ljudi i njihove odluke ukrali 2 decenije mladosti. Devedesete i njihove posledice, nada u nešto bolje koja se topila sa svakom Novom godinom na istoj lokaciji. Neki su otišli i napravili novi život. Da li je bolji ili nije, oni znaju. Neki smo ostali ovde, posle puno razmišljanja i odluka. Možda smo svojoj deci, tim izborom, na leđa natovarili teret bez kog su mogli? Vreme pokaže sve. I zaljubljenost i posledice izbora. 

Tamo, negde, ljudi su se osamostalili čim su kročili na njihov aerodrom i prešli graničnu crtu. Sve svoje su ostavili ovde, poneli hrabrost i nešto novca i krenuli opet od nule. Imam već puno godina i puno kretanja od nule a snaga se topi. Trčanje punom brzinom, samo da bi se ostalo u mestu i ne palo još dublje, jako isrcpljuje. Znaju to svi koji se, kao, batrgamo, trčimo između prodavnica sa robom na popustu, sa sniženjima, sa bofl robom i rupicama koje će baba da ušije pa se ništa neće videti. Presipamo iz A u B, rasipamo se i gubimo u toj trci za svojim repom. Možda je moglo i drugačije. Ne znam. Nisam imala hrabrosti da svemu i svima kažem da idem tamo nekud.

Kažu da tamo deca uče sa laptopa ili tableta, da su im udžbenici u PDF, da imaju interaktivnu nastavu i sve što im je potrebno da gradivo shvate. Verujem im. Ne želim da znam i detalje. Ovde postoji n izdavača udžbenika, nastavnih programa, za jedan predmet pet komada nečega je neophodno. Za srpski: čitanka, radna sveska za književnost, gramatika, radna sveska za gramatiku, školska sveska i eventualno još sveska i knjiga za lektiru. Šest predmeta dnevno, oprema za fizičko, likovno, tehničko.. Ranac se izobliči od svega. Dečija leđa.. Koga briga? Ormarići po školama su razvaljeni. Nismo ih polomili vi ni ja, ni ove beogradske nisu polomila deca iz Kraljeva ili Vršca. Polomili su ih đaci kojima su bili namenjeni ali u kojima ništa nije moglo da se ostavi. Nestajale su i zbirke zadataka i koješta, verovatno ne zato što je nekome trebala zbirka pa je ukrao već da bi dokazao da nogom može da polomi bravicu, iščupa vratanca i prođe bez kazne. To su oni što će, u junu, da kampuju ispred zbornice i nastavničkih kabineta, sve sa roditeljima. Objašnjavaće kako su to zlatna deca sa poremećajima ponašanja koji ih, prosto, teraju da lupaju i lome ili ometaju nastavu sakriveni ispod neke dijagnoze koja će sve to da opravda. Ocene će biti poklonjene, ormarići će biti van funkcije a nekoj drugoj deci, koja rade najviše i najbolje što umeju, rašće novi rogovi. Taman da se na vreme pripreme da je OK biti bahat, da je sasvim dobra stvar privlačiti pažnju na sebe ponašanjem jer posle dobiješ bolju ocenu i baš te briga. 

Biti dobar... Ne ispati se. Treba da se bude drzak, da se kasni u školu, da se sa nastavnicima razgovara u "ko si bre ti" stilu. Jedan tata se, na roditeljskom, razrednom obraća sa "Kizo, pa nemoj tako" jer smatra da ima pravo na to. Ostalih 30 roditelja ćuti i gleda, u neverici, potvrđujući pravilo da deca uče iz onoga šta roditelji rade. Da li postoji način da se vaspitaju roditelji? Roditelj A uči decu da budu poštena, da imaju koliko svojim radom i učenjem steknu, da se ne guraju već da se znanjem izbore za svoj školski uspeh. Roditelj B uči decu da ne poštuju nikoga, ni nastavnike ni drugare jer, u junu se sve iskuka ispred zbornice i hop, eto željenog uspeha bez mnogo truda. Danas su osnovci a sutra će da protrče kroz srednju. Upisaće fakultet, za par hiljada EUR godišnje i postaće pravnici, ekonomisti i IT stručnjaci. Lečiće nas, sudiće nas, vodiće nas kroz starost a zaboraviće da mi nismo zaboravili. 

Srećna nova školska godina svima koji slave.
Legenda kaže da neka deca, svake školske godine, dobiju nove udžbenike. One što mirišu na štamparsku boju i nemaju zavrnute uši. Mi, što kupujemo polovne udžbenike i razmenjujemo ih kao okraćale dečije jakne, brišemo znanje koje su predhodni đaci ispisali po radnim sveskama. Duboko smo im zahvalni što su pisali grafitnim olovkama i što možemo da ih iskoristimo za novu generaciju učenika. Đak koji hoće da uči, uči, iz novih isto kao i iz korišćenih udžbenika. 

Za sreću je potrebno malo. Sunčani poslednji dani ovogodišnjeg avgusta, lubenica sa akcijskom cenom i kvalitetna gumica za brisanje.


foto: upravo sam je slikala, radna sveska za nemački, WIR3

Comments

Post a Comment

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX