Vodič za posetu Luksemburgu

U navali coaching tema miksovanih sa posetama bližim i daljim destinacijama, odlučila sam se za miks obe, uz blagi osvrt na šminku ove jeseni ali i recepte sa bundevom.

Ovako, nekako, bi trebalo da izgleda prosečan blog na našem području. Ne znam koji saveti bolje prolaze, da li instant gurua ili onih što su posetili Temišvar pa se obradovali kao da su u drugu galaksiju otputovali? Ili možda onih koji će, detaljno i slikovito, da nam objasne trudničku opstipaciju, kako dojiti bebu ili nešto sa senzacionalističkim naslovom poput "Nećete verovati šta se dogodilo kada sam zapertlala cipelu"? Teme bez kojih bi svetska populacija jedva opstala, da nema nekog iskusnog da nam pojasni i nauči nas jer danas je svako stručnjak za nešto. 

Odlučila sam se da napišem vodič za posetu Luksemburgu, baš zato što su već o mnogim svetskim destinacijama drugi pisali. Luksemburg je mala i lepa država, preslatka, obavezno posetite. Više od pola broja stanovnika su stranci. To je jedna od najmanjih država na svetu i eutanazija je dozvoljena. U restoranu Chiggeri imaju ponudu od 2200 vrsta vina. Šume pokrivaju trećinu površine države. Stanovnici vole da plešu.

Ostalo možete da vidite i sami, ako odete ili ako, kao ja, na Google potražite. Nemam ideju koje znamenitosti da posetite i koliko koštaju ulaznice za muzeje. Znam par stvari koje se odnose i na posetu Luksemburgu i na putovanja na druge destinacije. Treba da ponesete svoju glavu, svoje misli, dileme, nedoumice, drame, komedije i sve ostalo od čega ne možete da obegnete ni u jedan kraj sveta. Gde god da se maknete, sadržaj svoje glave nosite sa sobom, kao i ono što vam je u srcu i u mislima. Od toga može da se beži ali ne može da se pobegne. Nerešeni problemi, nagomilani dugovi (emotivni i finansijski), lude misli... Pratiće nas i ući će, bez karte, u svaki voz ili avion.

Prelepe fotografije nasmejanih i filtriranih lica, kojekude po svetu, rasuće se po društvenim mrežama pokazujući svetu svu raskoš našeg života. Ipak, nema filtera koji će, iz tužnih okica, da izbriše tugu niti iz zabrinutog srca da ukloni brigu. Ako ne možete da se rešite, pre odlaska na putovanje, pokušajte da ih zaboravite na nekoj pariskoj klupi ili ispod mosta na Temzi. Ako ni to ne bude uspelo, predlažem da, u svakom gradu koji budete posetili, na svakom brdu na koje se popnete, u zvoniku svake crkve koju obiđete potražite Sebe.

Verujem da ćete biti iznenađeni koliko pogubljenih komada svoje duše možete da pronađete na najrazličitijim mogućim mestima. I u rečnom toku, i u koferu, i u nečijem nacionalnom muzeju, saobraćajnoj gužvi u Pekingu, zalasku sunca u Los Anđelesu, u skijalištu Britanske Kolumbije, na izlozima milanskih radnji poznatih kreatora ili u toploj vodi nekog egzotičnog mora. Sakupljajte ih, kao sličice Lige Šampiona. Možete, tokom putovanja, da ih lepite na mesta sa kojih su utekli a možete da ih ponesete kući.

Odmor je kratak a godina je duga. Ima vremena da se pregledaju fotografije, poređaju sećanja i delovi duše vrate tamo gde im je mesto. Na putovanju otkrijte Sebe. Ni jedna agencija neće vam reći za taj benefit putovanja. Sve svoje, što nađete rasuto po svetu, i dalje je vaše. Birajte, da li vam treba ili, posle tog putovanja, više nećete biti isti.


 Foto: Luksemburg / Internet

Comments

  1. Neko je nekad, mnogo davno rekao; Ma gde otišao, sve svoje probleme nosiš sa sobom.
    Mišljenja sam, da je to tako.
    Uh, a taman se spremam na izlet u Temišvar ;) Pa da sve to lepo potanko ispišem, što mi teško. E, al' sad, kako ću? Kad si ti sve lepo ovde objasnila :)

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX