Zašto volim Srbiju

Za sve dušebrižne kako sam puna negativnosti prema Srbiji, moram da pojasnim neke stvari.

Nisam ni negativna ni pozitivna, samo gledam stvaran svet oko sebe. Imam dovoljno godina i memoriju bolju nego prosečna kišna glista, koja se ne seća prošle jeseni a ne nekih događaja, ljudi i mesta u Srbiji od pre 20 ili 30 godina. Činjenica je da ljudi ne vole istinu i realno stanje jer je lepše živeti u iluziji i pod maskama ali to nije moj svet pa ni zemlju u kojoj živim ne vidim kao idealnu. Što bi rekli, svako neka prvo pospremi svoje dvorište pre nego što, iz udobne fotelje i sakriven iza monitora, krene da prepravlja svet ili ono kako drugi svet vide.

Ukratko:
  • Imam komšinicu koja mi donosi okrajke od sveže napravljene baklave. Svojim ukućanima i gostima ostavi sredinu jer se okrajci ne iznose pred goste, tako red nalaže. Okrajci su savršeni. Krckavi, bez mnogo fila, tope se u ustima. Ne znam kakva je sredina njene baklave, ovim sam potpuno zadovoljna. Umesto da kukam za onim što nemam, uživam u onome što imam.
  • Imam stan u zgradi u kojoj lift više ne radi nego što radi. Da nije onih što za sobom neće da gurnu vrata kad izađu, nikad ne bih išla peške uz stepenice što je sjajno za razgibavanje posle 10 sati za računarom, npr.
  • U blizini moje zgrade su kontejneri, koje dežurna ekipa službe za odvoženje smeća prazni oko 02:50. Da nije njih, nikad se ne bih budila u to doba noći i videla lepotu svog grada.
  • Srbija ima Uvac. Mesto koje mnogi znaju sa slike meandara, česte u turističkim flajerima. Ko voli prirodne lepote Srbije, zna zašto je Uvac jedan i jedinstven u svetu. Ko više voli grčka letovališta, nemam ništa protiv. Kad poželi da dođe, Uvac i sjajna ekipa ribočuvara iz nacionalnog parka ga čekaju. Sjenički domaćini... Te ljude treba upoznati, njihovu gostoljubivost i srdačnost. Posetiti  Ostrvica na Rudniku, i jezera oko Bele Crkve, i Đavolju varoš, Goliju, Jelovarnik... Sigurno znate gde je Jelovarnik i zašto se izvor zove Sedam suza. Nikad ga niste posetili? Idete na Kop samo da vas vide dok pozirate za selfi, na skijama u novom skafanderu ili dok parkirate ispred grandioznog hotela?
  • Srbija ima sjajne bendove. I one koji traju decenijama, kao "Partibrejkers" koje volim 30 godina, i one koji vas zaraze svojim zvukom na prvo slušanje, "Artan Lili", na primer. Srbija ima divne pevače izvorne narodne muzike. Pardon.. Prošlo vreme. Ti pevači su već u godinama kad se teško peva a novi ih ne nasleđuju u toj vrsti muzike i tom kvalitetu glasa, ili ih više nema među nama. Pozdrav im, gde god da su i sa anđelima pevaju o ljubavi i lepoti.
  • Srbija ima festivale filma (FEST, Palić, Sopot), slanine (Kačarevo), sajam šljiva (Osečina), muzike (EXIT), i štošta još zanimljivo što privlači mnogo stranaca. Problem nekih festivala je što se održavaju u vreme letnjih odmora pa ih domaći gosti slabije posećuju jer su zauzeti na moru, ali nema veze, ko želi dođe jednom pa posle opet.
  • Srbija ima sjajne mlade naučnike. I one što je vole iz daleka i preko Skajpa, i one koji su svoje znanje i umeće uložili ovde, ako su se zaposlili. Ako nisu imali tu sreću, onda jebiga. Znanje se više troši kad se ne koristi, na žalost. Imamo sjajan potencijal u srednjoškolcima koji osvajaju medalje svojim znanjem, u belosvetskoj konkurenciji. Da, to su oni mladi ljudi za koje nije bilo bezbedno da izađu na čuveni balkon i da im odamo poštovanje bar aplauzom. Bezbednost je na prvom mestu a balkon je, ipak, nedovoljno bezbedno mesto. Za njih, razume se. Njihove zlatne medalje presijavaju se drugačije nego neke druge zlatne medalje.
  • Da nisam u Srbiji, ne bih u pekari mogla da pričam sa diplomiranim arhitektom, ili kako se to već u ženskom rodu zove. Blam me da je pitam dok naručujem burek. Zadovoljne smo i ona i ja. Ja, jer kupim sjajan burek i dobijem iskren osmeh uz "Hvala, dođite nam opet", i ona kojoj je muž nezaposleni lekar pa su oboje srećni jer bar jedno od njih donosi prihod u kuću. 
  • U mom gradu postoje mladi ljudi koji šire osmehe. Osmesi su zarazni pa su prešli i na neke učiteljice (i u drugim gradovima) koje imaju vremena da između lirskih pesama, deljenja sa ostatkom i kiridžija decu nauče lepoti darivanja najlepših poklona, besplatnih poput osmeha i zagrljaja. Ne znate šta je kiridžija? Narodna tradicija se čuva tako što se o njoj čita i uči.
Srbija je lepa i, još uvek, bogata zemlja. Ne znam za rudna bogatstva ali ima ljude koji svašta umeju i u sve se razumeju. Vešti su da se uvek dočekaju na noge, da naprave ručak od ništa, zavrnu deci nogavice kad okraćaju pantalone a plata kasni, dođu do knjige koju žele da pročitaju i u sebe utkaju njene niti, ako ne mogu direktno da pomognu znaju nekoga ko zna nekoga ko ume i hoće da pomogne. Ima mame i tate koji decu uče da se igraju piljaka ili Kraljevića Marka, dok jašu na Šarcu od jastuka sa troseda na kom su tri generacije odrasle i još može da izdrži. Ima mesare koje još uvek prodaju papke i uši bez kojih pihtije nisu prave pihtije. Ima prodavce na pijaci do kojih volim da odem samo da se pozdravimo i poželimo jedni drugima lep dan. Bogatstvo je to, imati oko sebe takve ljude.

Domovina se brani i lepotom i znanjem a i lepim vaspitanjem.
To svi znamo samo su neki kao odrasli pa zaboravili. Te odrasle, koji se u sve razumeju i o svemu i svima sve najbolje znaju, računam da ću videti u Belom Blatu za koji dan. Nije valjda da ne znate šta će tamo da se dešava? Oni koji Srbiju vole, vole je gde god da su svakog dana, ne samo u dane podele besplatnih akcija, državnih i verskih praznika. I krave vole da ih maze češće nego samo pred izbore, dok sevaju blicevi. Tako i domovina voli da se neguje i čuva svakog dana po malo: učenjem, radom, lepim manirima, čistom savešću.





Comments

  1. Pozdrav iz Osečine :)

    ReplyDelete
  2. Браво, имам исто мишљење на ову тему. Велики поздрав из Параћина.

    ReplyDelete
  3. Tačno tako Pozdrav iz Lazarevca

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX