Sezona slava

On je šarmantan, duhovit i otvoren. Ne uvek nasmejan, ali uvek dobro raspoložen. Nosi starke i iPhone, kaže, takav mu je stil. Njegov hod je spor ali ujednačen. Govor odmeren i bez suvišnih reči. Kada završi dnevne obaveze, zaigra se sa svojim telefonom pa ga talasi interneta odvedu ko zna kud, da ne čuje ni kad ga oslovimo po imenu ili funkciji. Divan gospodin koji uživa da sluša Demisa Rusosa.

Ona je uvek nervozna. Perfekcionista, posebno kad komanduje onima koji nisu raspoloženi za izvršavanje njenih komandi. Voli da se cvrlji na suncu, satima, nepomična da akumulira Energiju. Pravi divne princes krofne, to ne mogu da sporim, samo se ne sećam kada ih je poslednji put pravila. Njemu preti razvodom jer "od kad je ta sprava ušla u kuću (misli se na mobilni telefon i wifi) oni uopšte ne komuniciraju". U prevodu, ja mu pričam i pričam a on samo bulji u taj ekran i ne konstatuje me, sebični muški stvor.

On ima 73 godine. Ona tek 70.

Oni su moji roditelji.

On, sve teže, sam pije vodu jer se trese kao da je na mokar kabl nagazio. Nju boli sve što može da boli, uključujuči i ono što nema. Sastavili su 49 godina braka. I dalje spavaju zajedno a ako jedno fali, ono drugo drži pidžamu pored, da miriše. Gunđaju ali se vole. Pomažu jedno drugom. Još uvek je on vitalniji od nje ali su naučili da se usklade na zajedničku frekvenicju onoga što oboje, u momentu, mogu. Ne odstupaju od stava zajedništva. Ako im za ručkom zafali hleba, odseći će dva parčeta, preseći ih na pola i podeliti.

Obzirom da sam uz njih čitav život, ja ne znam koliko je takav odnos supružnika normalan ali mi se čine srećniji nego ikad. Ostareli, potpuno belih glava, a ljubav... Da im mnogi mladi pozavide.

Pre dve godine poslednji put smo slavili slavu, uz goste. Ona se slomila od spremanja jer šta ja znam i umem, ustvari pojma nemam. On je dovukao iz nabavke sve sa njenih spiskova. Stan je spremljen, uglancan, kao da će gosti da mrmaju sarme sa tepiha a vino piju dok teče niz prozorska stakla. Svi uparađeni, ušinuti od posla i umirisani od spremanja hrane čekali smo goste. Još samo da se opegla svečani stolnjak, sekund pred postavljanje slavske trpeze. Baba, da isključi peglu, cimne i celu utičnicu iz zida. Dobro je da je vrisnula, pa smo znali da je živa. Na kraju pegle klatila se zidna utičnica, kao neka upecana plastična zver. Posle par minuta shvatismo da nemamo struju. Dohvati se deda alata, opuči ga struja, vrisnu i on, baba za dedu, deda za utičnicu, ne iščupaše repu. Struje nema a gosti grebu na vrata jer zvono ne radi.

Gde čeljad nije besna... Ne, naprotiv. Svi koji su došli, bili su željni maminih specijaliteta. Na terasi je bila polu zaleđena supa a pored prehlađene sarme. Torta bez fasade od šlaga, meso samo što nije skičalo iz rerne. Neki su bili hrabri da se okušaju sa hladom supom pa su odustali. Neki su shvatili ozbiljnost situacije pa se odmah prebacili na tortu u formi hleba sa filom. Sa prvim mrakom svi su se razišli. Ćerka i ja smo otišle na ćevape a struju je opravio električar, kad se otreznio od slave kod nekih koji su imali kuvanu rakiju. Od tad više ne zovemo goste. Slavu dostojno obeležimo. I društvo se proredilo. Sa mojim razvodom, mnogi su isključeni sa liste gostiju, što je došlo kao dodatni benefit. Neki od dragih gostiju su se preselili na onaj svet, neki se hrane na cevčicu, uglavnom.. Ostali smo nas četvoro ukućana kojima nije neophodan friško ispeglani stolnjak. Da smo živi i zdravi, i da još dugo budemo u istom timu. Sve su ređi obroci, kada se okupimo za stolom. Danas svako jede kad mu odgovara, sa tacne, pred televizorom, uz utakmicu ili film a meni nedostaje ono kad jedno drugom dodajemo biber uz "Izvoli" i "Hvala lepo".

Fali mi ono što mi je išlo na nerve kad sam bila mala. Tako će mi, jednog neminovnog dana, nedostajati i moji roditelji. Jedva čekam da dođem sa posla i izljubim ih. Možda su mogli da imaju i neku bolju ćerku. Uostalom, šta znam ja, tek mi je četrdeset sedma...







Comments

  1. Uostalom, šta znam ja, tek mi je četrdeset sedma...Daa, ti si još uvek dete jer imaš roditelje. tako da, ima da odrasteš tek kad oni "odu" :(
    Ja sam odrasla, sasvim, pre tri godine :( ;) Super si ti ovo sve opisala, kako i jeste. Zaboravilo se da je slava kolač, žito i sveća, a ostalo šta se ima, ako se ima i srce puno zadovoljstva, mira i ljubavi u krugu svojih najmilijih.

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX