Smeh, matična ćelija ljubavi

Volelo se dvoje mladih, zakleli se na vernost i pred bogom i pred narodom, decu izrodili i lep dom napravili. Iako je kuća tek nešto više od 500 kvadrata, voleli su da sede na starom trosedu ispred TV-a. Ona bi dremala dok on gleda film. Mirisala je njegovu majicu, ušuškana u samo njihov svet, dok su mali anđeli spavali.

Mazio je njene noge i poskočio, kao strujom opaljen. "Znaš, draga, ok je što noge nisi depilirala od mora a sad je oktobar, ali dlake već grebu kroz farmerke". Ona se naljutila i nije znala kada će da se odljuti. Posao, deca, kuća, fontana u dvorištu zapušena lišćem, registracija auta, slava kod njene mame... I, on našao da prigovara zbog krzna na njenim nogama, oko ponoći! Pa, stvarno!

Da li je i kad otišla na depilaciju, nije poznato široj javnosti. Poznato je da je on, sve češće, ostajao da radi na računaru kad ona ode u spavaću sobu, a ona je sve češće odlazila na teren, zbog potreba posla. Danas prebrojavaju lampe, koje neotpakovane, od svadbe još čuče u garaži i pošteno su se izlupale u dosadašnjim seobama. Dele kašike i viljuške, šerpe, uspomene, VHS trake sa snimcima dece koja prohodavaju... Sporazumni razvod, jer nisu oni nerazumni, mogu oko svega da se dogovore jer se sjajno poznaju i poštuju. Samo će stambeni kredit ostati zajednički, da ga plaćaju dok ih smrt ne rastavi.

A, da vas pitam... Gde vam se zaturilo to poznavanje i poštovanje pa ste stigli do pitanja kako da podelite desertne tanjiriće? Kada i zašto prestanemo da se trudimo da naša veza bude kao u prvim mesecima poznanstva, kada je sve bilo lako i lepo i moguće? Brak želimo i u njega svesno uđemo. Decu, takođe. Gde i kad se pojavi ona tanka crta razdvajanja dvoje nerazdvojnih i zaljubljenih, i kada postane linija debela kao Mlečni put? Kada izgovori postanu opravdanja. Deca i obaveze oko njih... Rešivo, isto kao i kućne obaveze, posao, nabavke, gosti iz Donjeg Ovog? Prvo nju cepaju hormonske oluje u trudnoći, pa beba plače celu noć, pa on spava na trosedu, pa dođe tašta na dva meseca, pa on ima da radi do pola noći, pa stigne druga beba i novi ciklus obaveza se zavrti. Linija razdvajanja se širi a seks je obavezan nedeljom. Vremenom, to nedeljom pređe na datume državnih praznika i, eventualno, par sitnijih crkvenih. Ili nju boli glava ili je on preterao sa pornićima... Seks je postao jednom u nikad a seks je super lepak partnerske veze. Bez seksa, to je samo interesna zajednica, oformljena radi obezbeživanja životnih uslova potomstvu i njima.

Sve ode u božju mater kad nam postane svejedno. Kada mislimo da onaj drugi partner ne obraća pažnju na sitnice jer je važnije da su računi plaćeni i deci kupljene čizme. Kada počne da nas mrzi i kada ima toliko validnih izgovora da je prosto šteta ne iskoristiti ih. "Eh, nekad smo delili pileće krilce, a sad... Imamo para za celo pile, više to nije to", skloni su neki da kažu. Naravno da to više nije to ali nije do pileta nego do gajenja zajedničkih rituala, ma koliko besmisleni bili. Do smeha, priče, suza, deljenja emocija na način kako smo to radili dok nismo našli sve ove divne izgovore u vidu dece, obaveza, posla. On je skinuo burmu, jer se ugojio pa ga žulja. Ona je prezime na Facebook-u promenila u Miki Maus, pa šta ima veze, svi znaju da je ona i dalje njegova žena. Vikendi koje je provela kod svoje mame, sa decom, da se odmori... Postali su obavezan repertoar da bi on mogao da radi po celu noć, a da li radi ili chatuje online sa Dominantnom Gospodaricom iz Portorika, to samo on zna. 

Sve je to manje i drugačije važno nego glavni razlog zašto se dvoje udalje i nastave da žive u braku, kao dve paralelne prave. Ma koliko blizu, nikad se preseći neće. Prestali su da se smeju. Potpisujem, gde nestane smeha, nestaje svega. Malo po malo veliko Ništavilo poništi sve jer nema smeha. Eventualno se nasmeju kad na slavi kum odvali neki mastan vic, između loše skuvanih sarmi i hladnog pečenja, ili ako deca nešto izlupetaju. Nestane smeh zbog, samo njima, smešnih gluposti koje ostatku planete baš i nisu smešne ali eto, oni su umeli da se kikoću i dva sata posle ponoći... I prestali su da umeju. Neko im je rekao da su sad odrasli, kad su se "uzeli" i da moraju da budu ozbiljni, jer brak nije zezanje. Dali su jedno drugom sebe a na smeh su zaboravili, i smeh je njih zaboravio u tim silnim kvadratima, konjskim snagama, između časova klavira i španskog jezika.

Smejte se. Zajedno. Vama smešnim glupostima, koje nikome drugom, osim vas dvoje, nisu smešne. Delite to ćebe za dvoje, koje ste kupili od studentskog kredita početkom devedesetih, iako sad imate para i za celo pile i za Zakintos 20 dana, za ML i X5. Dok se budete kikotali ispod tog ćebeta, imaćete obezbeđenu mrvu vaše ljubavi. Volite se. Ne zato što je neko rekao da u braku tako mora, ne iz trenutnog raspoloženja ili potrebe. Volite se jer se volite. Bezuslovno.





Comments

  1. Slažem se! A znam ih i ja toliko puno koji su upali u neku mrzovoljnu rutinu, samo se predbacuje jedno drugom i ukazuje na greške.
    Volim tvoje tekstove Sanja! LP

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX