O ljubavi i svojim demonima

Nisam ti ja neka super. Ja sam samo obična žena, jedna od mnogih.
Nemam ni super moći, ne izgledam kao manekenka niti sam pametna kao akademik. Da, ima puno slojeva mene, to si dobro primetio kada si prestao da se treseš od straha. Nisam ujela nikoga, dosada, tebe posebno ne bih. Mršuljav si i glaziran gelom za kosu a ježevi se ne ujedaju. Bar mi, lavovi, pazimo šta jedemo. Znaš zbog čega? Zbog osetljivih stomaka. 

Nama je tu instinkt. Nagon za životom, za pokretom, za parenjem. Ne furamo se na gluposti. Više volimo da se izležavamo na suncu a i ne skačemo kad protrči sitna divljač. Ne prljamo usta bilo čijom krvlju, probirači smo. Iskustvo nas je naučilo da od nekih sitnih goveda može da se dobije gorušica i glavobolja, pa se ne bacamo kad naiđe zekan a ti si zekan, znaš li to? Ma ne zec, ti si preplašen miš koji je danas drhtao ispred mene kao da ima 13 godina i prvi put vidi sise. 

Jedino pametno, što si sam rekao, je da ima mnogo slojeva mene. To je tačno. Svaki, takav kao ti, sitan i bitan, ostavio mi je po sloj zaštite od sitnih jajara, glodara, gnjida i ostalog šljama. To, što se šišaš na opasno, ne znači da si opasan. I meni na majici piše "Jelen" pa nisam jelen nego sam lavica, žedna vruće krvi nekoga koga ću da rastrgnem. Ti si toliko mlak i nedefinisan da mi se ne prljaju zubi, ako me razumeš. Sva ta tvoja priča, hvalisanja, to toliko idiotski zvuči da se čudim kako te nije blam od sebe. Izgovori, bedniče, sve su to samo loši izgovori jer gde ima želje ima i načina. Gde nema Interneta rade telefonski pozivi i poruke, gde je mrtav telefon lupaš na vrata da kažeš "Želim te"! Sve ostalo su izgovori koji vređaju pamet.

Nisam ja nikakva kraljica. Nemoj da te zavara ovaj pogled pitome mačke. Ne traži sebe u mojim zelenim očima jer ti tu nije mesto. Dovoljno zidova sam polupala svojom glavom. Mnogo puta mi je srce bilo izgaženo cokulama, krvarilo je samo i napušteno, dok su tebi slični likovali i lumpovali nad svojom pobedom. Ne možeš ti da dominiraš u mom koordinatnom sistemu. Ni ti ni bilo ko kome lično to ne dozvolim, a postoje samo dve osobe na planeti kojima dajem celu sebe. Ti nisi u tom izboru. Nisi ga zaslužio.

Kažeš da sam surova... Život je surov. Ako ne umeš da se snađeš da preživiš, do tebe je, ne do mene. Ja sam te veštine stekla odavno, dok si ti šetao skupa odela po Evropi, dok si sipao šampanjac tamo nekim ženama i potpisivao ugovore sa mnogo nula. Ove ruke su mesile testo, da hrane gladne, ove noge su me nosile kad nisam imala novaca za prevoz ali sam stizala kud treba. Ova usta su izrekla mnoge reči koje ti nikad nisi čuo niti ćeš, nisu tebi namenjene, već običnim smrtnicima sa kojima hodam. Ja sam ista i na prijemu u ambasadi i na Đurđevdanu u Karton sitiju. Mene možeš da sretneš na najrazličitijim mestima i da uvek budem ista. A ti? Ti pričaš jednu priču prepodne, a drugu popodne. Ko ti veruje, nije se na vreme konsultovao sa lekarom ni farmaceutom, pa te uzima na sopstvenu odgovornost.

Nisam ja tvoja svetica. Prvo, nisam tvoja, a tek onda nisam svetica. Mnogo psujem i volim seks, pijem pivo iz flaše i umem da podrignem kao zmaj a to svetice ne rade. Nikome ne pružam ruku spasa. Na mene, bez rezerveve, mogu da računaju samo dve duše u ovom Univerzumu. Znaš... Nisam ja stigla do ovde čim sam se rodila. Mnogo puta sam pala i ustala, puzala, padala opet, vetar me je obarao jer nisam stajala čvrsto pa sam ojačala. Naučila sama, naučila bez pomoći, naučila da sam sama sebi i prijatelj i neprijatelj. Moralo je puno da me boli da bih zapamtila da se sa vatrom niko nije igrao a da se nije opekao. Ožiljci od mojih opekotina me opominju da ti više ne prilazim, da si mutan kao Dunav i opasan kao struja.

Da bih došla do ovde.... eeeejjjj... Znaš li koliko trnja sam iz sebe sama povadila, kada su rane gnojile i komadi mene otpadali a drugi nisu ni primećivali? Vidiš, zbog toga sam ovako jaka. Ja sam svoje demone upoznala i sa svakim sam na ti. A ti? Svakome znam ime, od kad je tu, čiji je diskarnat.  Pustim ih, ponekad, da misle da je po njihovom, da su jači, autoritativniji i da njih volim više nego sebe samo zarad ravnoteže među zvezdama. Opet bude po mome jer sam svoja, jer nemam repova, nedovršenih rabota, ne moram da lažem i manupulišem. Najgore su mi te sitne jajare, koje za sve imaju kalkulaciju kako da pred sobom ostanu čisti a znaš... I oni zajebu stvar. Ništa ne može da se drži pod kontrolom večito. Čovek se umori i popusti pa se pita što to nije uradio i pre 10 ili 20 godina, da sebe pusti da živi a ne da svaku ideju sam sebi saseče u korenu.

Poštedi me folova. Poštuj, bar, moju inteligenciju. Jesam obična ali nisam glupa i slepa, a to što vidim i ćutim ne znači da mi ne smeta. Štetu mi nećeš napraviti. Ne dam. Ti i tebi slični manipulatori, sebi lepite krila ali nećete postati anđeli. Sunce će da vam sprži taj jadni, jeftini lepak, padaćete i ubuduće jer vam kalkulacije ne valjaju. Ne možete samo da uzimate. Morate nešto i da date, svoje, intimno. Prođite me se, kad vas lepo upozoravam. Nismo mi isto društvo. Morate još da rastete da bismo mogli da se približimo i presečemo, inače ćemo ovako, kao dve kljakave paralelne prave, još ko zna u koliko reinkarnacija da se prejebavamo.

Do tebe je. Počistila sam svoje karmičke dugove. Ne pitaj me kako znam da sam sada sasvim slobodna. Ja sam čista i savest mi je mirna. Ja sam sa svojim demonima na ti.


Foto: Internet

Comments

Post a Comment

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX