Supermen online

Kasne četrdesete. Zajedno su od gimnazije, nekada najlepši par u školi a danas lep i skladan bračni par. Deca, već dovoljno velika da su samostalna.

Svi njegovi drugari su u trendu. To ne znači da se šišaju isto, niti da nose svi roze košulje. Svi su u braku i svi imaju po neku "kombinaciju", sa strane. Bar po jednu, a neki tvrde i više. Jednu na poslu, kojoj pomažu da završi prekovremeni rad a ona im se revanšira oralno. Drugu, u lokalnoj mesari, jer ne može se dobiti najbolji komad mesa ako se ne kaže lepa reč prodavačici, a odatle sve krene samo. Od njih sedmorice, samo je on veran muž. Imaju još jednog koji ne nosi kostim jebača preletača, samo zato što ni ženu nema. Uvek smrdi na pivo i cigare a život provodi u kladionici. Dakle, naš junak nije najgori. Ali, nije ni u trendu.

Za rođendan, tašta mu je kupila gaće i čarape, gunđajući, po ćerkinoj preporuci. Svi sa tim kuburimo. Dok namirimo troškove, za gaće ne ostane ništa. Inače, njegova tašta je imala teoriju: ako muškarac nosi gaće sa rupama i flekama, biće ga stid da se skine ispred svake žene osim one koja mu je zakonita supruga. Jedva je pristala da ponovi zeta. Čim su se gosti razišli, isprobao je nove gaće. Njihov sin je imao slične sa Supermenom. Prvo se kreveljio pred ogledalom a onda se setio da se slika, da se lepo osmotri iz svih uglova. Bio je zadovoljan onim što vidi. Još uvek je bio poželjan, ako bismo zanemarili škembu i oklembešene mišiće. Ubiće ga taštine razvlačene pite.

Počeo je da pazi šta jede, kako se oblači, da obnavlja garderobu, za doručak da jede chia semenke sa jogurtom. Žena i tašta su samo odmahivale glavama. Bi mu dosadno na poslu, u ponedeljak. Kolega mu je predložio aplikaciju za upoznavanje. Nije to ništa strašno, malo da priča sa istomišljenicima a možda naće i neku damu po svojoj meri. Sve je to samo zabava, da lakše prođe vreme. Video je razne slike, profile, visine, težine a jedna mu se posebno dopala. Mala, plava, vragolastog pogleda. Sandra iz Zemuna. On njoj „Ćao“, ona njemu „Ćao“ i muški ego je proradio. Svestan svoje popularnosti i poželjnosti, poleteo je. U svojim očima postao je najpoželjniji mužjak na planeti. Sa posla se vraćao nasmejan, dobro raspoložen. U kupatilu je provodio više vremena nego obično a smešak nije skidao sa lica. Svoj mobilni telefon krio je gore nego što to rade tinejdžeri, sa svim mogućim šiframa i zaštitama od radoznalih očiju.  Najviše je profitirala njegova žena. Seksa je bilo i kad nije državni praznik i to boljeg nego predhodnih deset godina. Ništa nije pitala. Vredno je radila po kući, išla na posao, radovala se vrelim noćima koje je provodila sa njim, pod ćebetom. Supermen opet ima super moći!

Na poslu joj je bilo dosadno. Noćne smene u bolnici bile su prilika za flert sa kolegama ali ona je dobra žena, fina i smerna. Ne bi nikad varala muža, ne, nije to njen manir. Povremeno bi virnula u svoj telefon, da li je stigla neka poruka od Nebojše. Bio je to lik sa kojim je komunicirala na sajtu za upoznavanje. On njoj kompliment, ona njemu kompliment. Nije bio ništa posebno, niži plavušan sa bradicom nasuprot onog njenog visokog mrkog međeda kod kuće. Podigao joj je ego. Počela je opet da se šminka. Nije više nosila patike koje su sinovi prerasli. Vratila se cipelama na štiklu i suknjama, kao nekad, pre nego što je postala turbo mama. Muž je briljirao u krevetu, plavušan joj je delio komplimente. Žensko srce je, opet, bilo puno. Jedne noći, kada je cela bolnica spavala a a na odeljenju je bilo mirno, poslala mu je poljubac. Odgovorio je iste sekunde, iako je prošlo 02h. Nije mu rekla gde radi. Taman posla da mu kaže da je samo medicinska sestra sa srednjom školom. Predstavila se kao da radi na carini na aerodromu, to baš dobro zvuči. I tako, krenulo je od elektronskog poljupca oko 02h, da bi do 05h već razmenili toliko nežnosti, koliko sa mužem u krevetu nije ni u najžešćim danima. Njega je palio dirty talk, a ona je konačno uživala. Pustila je da, iz nje, poruke Nebojši piše jedna raskalašna dominantna žena, koja voli da pokazuje svoju dominaciju a njemu se to jako sviđalo. Te noći, dva orgazma su protresla Beograd. Sandra i Nebojša bili su na opasnom putovanju, na kome su ih talasi strasti bacali što na pučinu strasti, što na hridi dva gladna ega.

Nije više bilo odlaganja. Naći će se u centru grada, blizu bolničkog kruga, u 07.15 tog jutra. Goreli su kao licne u osiguračima. Struja je bila prejaka za dvoje gladnih svega. Taman mu odgovara, ne zna ga niko tu a javiće na posao da kasni. Spremio se tako da ga je, stariji sin, začuđeno pitao da li je krenuo na matursko veče. U stomaku su mu skakali skakavci, leteli leptiri, dobio je proliv od uzbuđenja. Sunčano jutro, par kapi parfema, najbolja garderoba koju ima i nehajno prebačen džemper preko ruke. Obavezno, naočare za sunce. Rekla mu je da takav stil voli. Učiniće sve, da je osvoji. Njegovom gladnom egu nisu dovoljne mrvice. Željan je svežeg mesa. Zamišljao je njen ukus na svom jeziku, dok je vozio do odredišta.

Neće je provaliti da radi u bolnici, jer i dalje veruje da ona radi na carini, tu blizu. Istuširala se, podigla kosu, izvukla par nehajnih pramenčića. Posle noći sa teškim bolesnicima, štikle od 10 cm nisu baš najudobnija obuća ali izdržaće. Želi da ga osvoji. Iako je muž brilijantan u krevetu, željna je novog mirisa, jezika, dodira. Bukvalno je otrčala, ostavljajući odeljenje u oblaku parfema. Noge su joj bile kao od olova. Noć provedena na poslu nije joj bila saveznik, ali nema ko se nije okrenuo za njom, dok je istrčavala iz zgrade. Par minuta samo... I upoznaće ga.

U polu trku, išla je ka njemu. Svaka njena ćelija je urlala, pod naletima adrenalina. Iz daleka, videla je siluetu muškarca koji bi mogao biti On. Ostale nije registrovala, čak i kad su joj se javljali. Kao da se pola bolnice baš tuda šetalo, neverovatno! Usporila je hod i išla ka gospodinu sa ružom u ruci. Videla ga je samo sa leđa. Bio je krupniji nego što ga je zamišljala. Još desetak metara...
"Majo, otkud ti ovde?", začula je poznat glas. O, nebesa, pa zar sad, u ovom trenutku, na muža da naleti? Nije ni registrovala tog lika sa tamnim cvikerima, dok je trčala ka izazovu novog života.

"Jao, Žiko, dušo.. Dragi.. Samo da profesoru odnesem USB koji je zaboravio pored računara na odeljenju....".. Koliki baksuz treba da budeš pa da, trčeći u zagrljaj čoveku svojih vlažnih snova, sretneš svog muža???? Nastavila je da ide ka krupnom gospodinu sa šeširom, koji je nestajao u taksiju. Bože, da li sanjam, da me je sopstveni muž zadržao da bi mi, ispred nosa, nestalo sve o čemu sam maštala? Karma, šta li je, razmišljala je dok je lagano išla ka kući. Tek oko podne se setila da pozove muža i pita ga šta je tamo tražio u to doba, kad treba da je uveliko na poslu. Objašnjenje da je klijentu nosio neki izveštaj... Pa, njen muž radi u proizvodnji plastičnih cevi, ovo objašnjenje nikako nema logike, ali pitaće ga kad se vrati sa posla. Težak je dan posle neprospavane i burne noći. Još samo da joj Nebojša odgovori na poruku gde mu se izvinjava što jutros nije mogla da stigne na sastanak, i da dremne dok muž i deca ne stignu kući.

Čudno.. Uvek je odgovarao odmah, šta li se sad promenilo? Već satima nema odgovora. Garant ju je video dok je razgovarala sa onim luzerom i zbrisao prvim taksijem. Ah, kakav seronja! Iste sekunde, njen Žika je ušao na vrata, potpuno skrhan. "Dušo, jesi dobro? Otkud ti ovako rano?", i sama se čudila. "Ubiše me grčevi u stomaku, ništa ne pitaj nego daj dva ćebeta, da legnemo, pre nego što deca stignu", promrmljao je Žika, puknutim glasom. Zamislite, ona njegova Sandra se nije pojavila, samo je poslala poruku izvinjenja. Krava najobičnija. I, šta će mu to sve? Ima on ženče svoje, najbolje na svetu. Jedne gaće ne čine Supermena, čak ni ako savršeno stoje.




Foto: Internet











Comments

Post a Comment

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIX

Taj muški strah