Maline, štikle i kiša

Te cipele su mirisale na bezobrazluk.
Te cipele su morale biti njene.
Crne, satenske, sa malenim otvorom na prstima, platformom i štiklom od 12 cm. Njeni, crvenim lakom namazani nokti na savršenim stopalima, lako su kliznuli niz saten tih cipela. Prodavcu ne bi lako da gleda kako ih obuva. Senzualno, mazno, potpuno sigurna da ih želi.

Po ulasku u stan, skinula je sve sa sebe. Volela je tu slobodu da šeta gola posle tuširanja. Nikad joj nije bilo hladno. Njeno samopouzdanje grejalo je vazduh kuda god bi prošla. Poželela je da navuče samodržeće čarape i proba nove cipele. Ipak... Maleni otvor na vrhu... Peep toe.. Nije trpeo čarape. Odustala je. Nosiće ih isključivo na bose noge. Uživala je u dodiru svojih stopala i moćnih cipela. Nije bila niska ali joj je dodatnih 12 cm visine davalo dozu moći koja joj je, ponekad, bila potrebna. Nakon celog dana na poslu, sa šefom bez autoriteta i zaposlenima koji su balavili za mirisom parfema koji bi iza nje ostajao, prijala joj je suptilna seksualnost. To nisu cipele za nošenje na poslu. Previše su fine i zavodljive, da bi ih trošila na masu ljudi koji joj ništa ne znače.

Hodala je po stanu potpuno gola, sa novim cipelama na stopalima predhodno namazanim losionom sa ekstratom maline. Samo ona je znala po kom kriterijumu bira miris sredstva kojim će namazati svoja predivna stopala. Nekad je aroma bila voćna, nekada mint a nekada bi samo prsnula kap svog parfema na stopala. Pustila je muziku. Miks bluza i rock balada odjekivao je stanom neopterećenim zavesama i tepisima. Prijao joj je zvuk štikli koje su, u ritmu muzike, kuckale po parketu. Njihala se, žmureći, onako kako ju je zvuk gitare bacao u visine i spuštao. Krovni prozori nisu dozvoljavali da je bilo ko vidi. Da je neko imao tu mogućnost, pristao bi i na giljotinu sutradan, srećan zbog prizora koji ima privilegiju da vidi. 

Plešući, potpuno oslobođena svega negativnog, dograbila je svoj mali crni šešir. Ništa posebno, običan kišni šeširić koji je, tog dana kada je prestala sipkava kišica, ostao na čiviluku. Od jednom, osećala se nepotpuno, neprimereno. Uzela je i njegov kišobran i započela ples oko stolice, kao plesačica iz kabarea koju je videla u Parizu pre mnogo godina. Prepustila se muzici. U mislima je bila na kišnim pločnicima Pariza, ruku pod ruku sa njim. Sipila je sitna kiša, baš kao tih dana u Beogradu. Jesen je gurala leto sa ulica, iz vazduha i misli prolaznika. Jesen, koja je dozivala najlonke na noge žena, kišobrane u njihove ruke i tanke, antilop rukavice u njihove damske tašne.

Plesala je, gola i srećna, u ritmu koji je ispunjavao prostor malog stana u potkrovlju na Vračaru. Štikle su savršeno milovale parket u trenutku kada je neko pozvonio na vrata. Dograbila je svoj mantil, obukla ga i otvorila vrata. Poneta plesom, potpuno je zaboravila na vreme. On je došao sa posla, par minuta ranije. Iznenadila ga je, kada je otključala vrata. Uhvatila ga je za kravatu i privukla ka sebi, poljubila ga nežno i uvukla u stan. Kao da je ušao u paralelnu dimenziju. Ovo nije bila žena koju je jutros odvezao na posao. Ovo je neka nova, iz koje erotika bije u ritmu saksofona. Mantil na njoj bio je samo stegnut kaišem a na nogama je imala fantastične cipele. Mirisala je... Na upravo  ubrane maline.

Plesali su, bez reči. Njen dah na njegovom vratu pravio je opekotine, a njene ruke oko njegovog vrata oterala su sav stres kojim je bio opterećen celog dana. Povela ga je do stolice, pokazala mu da sedne i počela da pleše kao da je u striptiz baru. Kaiš na mantilu se sam olabavio od njenih pokreta. Da li je to žena koja je jutros bila u frotirskoj pidžami? Ne, ovo je Boginja sa njenim likom. Bila je neverovatna, kao da je celog života samo plesala oko šipke, takvi su joj bili pokreti. San ili java? Mantil je kliznuo sa njenog golog tela. Java je, ipak, svi njeni mladeži su tu, jasno vidljivi. Na glavi je imala šešir a na nogama cipele koje su potpuno odudarale od njenog stila. Tačnije, činile su savršen spoj sa njenim mekim stopalima i crveno lakiranim noktima. 

Sedeo je na stolici nepomično. Nije bio svestan ni svog disanja, toliko je bio fokusiran na nju, njene pokrete, kostim, muziku. Ne, nije se našao u sred kabarea. Ovo je njihov mali stan, ovo je njegova Žena od koje više nije bio siguran šta može da očekuje. Sela mu je u krilo, skinula šešir i rasula kosu boje zlatnog žita. Pantalone su mu, odavno, bile tesne a kada je sela u njegovo krilo i počela da ga ljubi, poslednja svesna misao je bila da će pantalone morati na hemijsko čišćenje. Ljubili su se, dok je iz zvučnika dopirao bluz. Oblaci su zatamnili nebo i kiša je počela da lupa u prozor. Prateći ritam muzike, spuštala se sve niže sve dok nije legla na svoj mantil, koji se niz njeno golo telo srozao na parket. Pogledom ga je privukla na sebe. U trenutku kada je stih "Standing on the edge of love" ispunio prostor, on je ispunio nju, čvrsto je držeći za štikle od 12 cm. Trzaji slasti su protresli dva tela istovremeno, tu, na parketu malog stana u potkrovlju vračarske ulice.

"Nemoj da nosiš ove cipele napolje, važi?", rekao je ljubeći je.
"Sviđaju ti se?", nasmejala se.
"Sviđaš mi se ti u njima"...



Foto: Internet



Comments

  1. To sestro! Idemo s malo nežnosti uvijene u slatku tajnovitost!

    ReplyDelete
  2. Jedna reč; Bravurozno!

    ReplyDelete
  3. Lepo Sanja....bas lepo...erotski jako a citljivo....svidja mi se... :)

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX