Bez šećera

Nekada davno, krajem prošlog veka to beše... Toliko sam matora da mogu ovako da počnem. Na radiju Beograd 202 postojala je emisija u kojoj se birao utisak nedelje. Nagrade, da li prave ili samo titularne, bile su Crni i Ružičasti Grand Prix.  Ne znam zašto sam se toga baš danas setila a moji laureati bili bi dole opisani.

Bila sam u publici manifestacije koja je dobro bila zamišljena. Došla sam da podržim izlaganje svoje poznanice Aleksandre. Jako poštujem njen rad i znanje o knjigama. Čaroban je to svet. Panel o blogovima na temu knjiga me nije oduševio. Previše učesnika, standardno jedan mnogo voli da priča a drugi strpljivo čekaju red. Ne bi to bilo tako primetno da je sala bila puna publike, koja nestrpljivo sluša i čeka priliku da nešto pita. Ovako, u prilično velikoj sali, ljudi taman toliko da napune dva reda u publici. Sablasno prazno. Čak nije bilo ni onog gurkanja u redu iza, kad ti neko šutira u stolicu i nervira te pa moraš da ga ošineš pogledom da se smiri, o knjigama se radi a knjige se poštuju. Utisak ne mlak nego promašen. Opšti utisak: maskembal sa temom gotike, ili kako se već zove ono kad su sve učesnice u crnom. Više fotografa nego publike. Neću da komentarišem da li je lako ili nije lako organizovati nešto. Bila sam samo N. N. lice u publici i utisak je očajan. Vredelo je dati 500 dinara, za ulaznicu, da se vidi kako se lako ubije dobra ideja, lošom organizacijom i vrlo lošim marketingom. Prazna sala govori više nego prepuna, gde se traži karta više i sedi na stepenicama. Iz svega može da se uči, kad se isključi ego, posebno iz prazne publike. Greške se dešavaju svima koji rade i popravljaju se, za ubuduće. To je moje mišljenje, bez želje da uvredim manifestaciju koja je, verujem, bolje zamišljena nego realizovana.

Da sam, kojim slučajem, ostala na poziciji učesnika, bilo bi mi žao da nemam kome da kažem da je blogeraj isto što i svaki drugi hobi, dok je na amaterskom nivou. Da, ako hoće da uspe, mora da bude profesionalac i da to što piše, koja god da je niša, mora da bude sadržajno, ciljano i kompletno. Da je odgovornost, za napisan tekst ili izrečene misli, ogromna i da će, obećavanjem više nego što može da uradi, da sroza sebe i svoju misiju i da je mnogo lako pasti na dno. Ako hoćete da budete poštovani, drugoj strani morate da date kvalitet i profesionalizam, ma koliko to oni umeli da cene. To je vaše, a ono što drugi dožive i shvate je njihovo. Publika tj. čitaoci/pratioci bloga žele  uvek samo najbolje. TO će vas izdvojiti iz mase sličnih, amatera i polovičnih. Kvalitet, profesionalnost, doslednost i autentičnost jer najbolji zaslužuju najbolje a mene ne zanima manje od toga.

Jutros su bajkeri krenuli u organizovanu vožnju, da deci u Domu u Sremčici, tradicionalno, odnesu poklone za Novu godinu. Beograd je razbljuzgan, topi se sneg, ulice su slane i ništa ne ide u prilog moćnim mašinama i hrabrim srcima ali eto, ispunili su obećano. Deca su ih dočekala raširenih ruku. Divna akcija, tradicija i ljubav spakovana sa smokijem i čokoladama. Iz pozicije žene koja voli motore, ova akcija je za svako poštovanje. Hvala svakome koga sam danas srela, na motoru, u odeći Deda Mraza. Iako je put mokar i pun soli, iako je kraj decembra i bilo je hiljadu razloga da se ne izađe na vožnju,  radost koju mi je ovaj skup doneo prevazišla je gorak utisak iz prve priče, toliko da sam zaboravila da slikam.

Podržavam svaki trud da se svet učini lepšim, svaki napor da se da svoj maksimum i rado se odazivam na manifestacije koje imaju jasan cilj. Kao što rekoh, imam dovoljno godina da ne moram ništa da radim pro bono ili zarad dva laka za nokte, kese makarona ili da budem primećena. Moj rad je priča za sebe. Nije mi neophodno da, moje ime, stoji u agendi. 

Oni, koji poštuju moj rad, uvek znaju gde mogu da čitaju moje tekstove, tradicionalno "bez šećera". Da li, pre toga, moraju da konsultuju lekara ili uzmu svoju terapiju, nije moj problem.


Foto: https://forum.bjbikers.com



Comments

  1. Nadam se da će sledeći biti bolji,ipak drago mi je da sam se prijavila jer sam tako upoznala sve vas. ☺
    Mi (koji smo istali) smo se super zabavili,čak nam je bilo malo vremena da se ispričamo. !😁
    One persone što kvare zabavu su se same pokupile i otišle posle svog izlaganja (ciljam na određenu,što vređa čitav ljudski rod,a žene naročito).
    I slažem se da je kvalitet teksta bitan.
    Tužno je što sve manje blogera obraća pažnju na to.
    Ljubim. 😘 ❤

    ReplyDelete
  2. Iskreno, sve mi je i mirisalo na ovakav rezultat, uzme li se u obzir cifra s kojom su krenuli. Ako radiš nešto iz entuzijazma, cifra ne postoji. A ako hoćeš da zarađuješ, onda, brate, najpre budi profesionalac.

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX