Krčka se Grčka

Stiglo leto u Beograd.
Uzbudilo se građanstvo kuda na letovanje. Premijer je imao nekakvo izlaganje na tu temu, ali ne pratim medije, pa ne bih da komentarišem ono što ne znam.

Skupila se ekipica prijatelja juče, krene priča o poslu i pomenem kako moj kolega (koga puno pozdravljam ovim putem) putuje na more ovde nedelje. Odmori počinju, obaveze na poslu se dupliraju, to je bila tema od koje smo počeli. Nama u kancelarijama je još i dobro, kako ume bude ljudima u delatnostima koje ne staju 365/24. Neki od prijatelja ne mogu da dobiju odmor u letnjoj sezoni, prosto, priroda posla je takva da pre oktobra ne mogu da računaju na slobodne dane. Svako muči svoju muku.

Kako sam i dalje pod utiskom posete Sjenici i Uvcu prošlog leta, pomenuh kako jedva čekam da idemo opet. Volim da letujem u Srbiji, na planini. Svoju životnu dozu izležavanja na suncu sam odradila u Boki i sad volim aktivan odmor. Niti trpim vrisku tuđe dece, niti kupanje u masi, trčanje da se prostre peškir u 05h... Jednostavno, popizdela bih posle 2 dana i vratila se kući. Bez obzira da li je hotel sa 5 zvezdica ili šator. Marija se upustila u objašnjavanje zašto je bolje da "dete odvedem u Grčku na more, nego da je vitlam po planini". 

Prvo, dete je već veliko i može da se izjasni šta želi. Slobodnog duha, aktivna i brza, ne može da svrti dupe u mestu. Pila je vodu sa izvora, gledala orlove i zmije, hvatala ribu, penjala se na vrhove Srbije i u povratku prošlog leta pitala kad opet idemo na planinu. Dakle, niko nju ne tera da tamo ide i letovanje nije obavezno.

Drugo, nikad nisam bila u Grčkoj niti nameravam. Apsolutno me ne privlači, isto kao ni Bugarska i slične opštenarodne destinacije. Možda se to zove snobizam, ali ne pada mi na pamet da se drndam n sati na točkovima do neke primorske selendre da bih istresla gomilu novaca i imala čime da se hvalim po Fejsbucima. Kad budem imala para za letovanje u fenseraju (objasnili su mi da je avio prevoz čist snobizam) ići ću u fenseraj što dalje od Grčke, zamrznutih jela ponetih od kuće, i letovanja na rate do sledećeg leta. 

Da, snob sam, upravo sam shvatila. Gadi mi se masovno krčkanje. Nekada nisam htela da siđem na plažu ako ima još nekog sem naše porodice ili prijatelja. Provodila sam na moru po dva i po meseca i moglo mi se. Ponuđenu kuću (čuj, kuću, vilu) u Crnoj Gori takođe sam odbila i ovog leta. Nije ni do lokacije ni do vlasnika :) nego me ne zanima. Dva dana na planini sa što manje ljudi rado sam stavila na prvo mesto. Mesta na kojima volim da provedem svoj odmor su daleko od gužve, kafića, buke, ljudi. Snobovi su, ionako, ekscentrični tako da mi se može.

Uostalom, šta i kome treba da se pravdam kud ću i zašto ću? Ići ćemo tamo gde volimo i uživamo, što svima želim. I ovog leta poštedeću vas fotke kvrgavih nožnih prstiju sa pučinom u pozadini i punjenim paprikama koje se greju na rešou. Neće biti ni albuma od 387 slika Ane na plaži, Ana pored plaže, Ana na putu do plaže, osmeha koji otkrivaju karijes na dvojci gore levo ali će se sanirati čim mi prođu svi čekovi od letovanja. Neće biti ni kukanja na stomačne viruse, ježeve bodlje, sunčanicu i promene na koži prženoj za sve pare. Eventualno, fotka neke šumske zveri, planinske kolibe ili potoka, čisto da mi fb profil ne bude neaktivan, i za onih par prijatelja što me vole i ovako nenormalnu. 



Comments

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX