Svaki dan je novi dan

Jutro je obećavalo sasvim redovan majski dan. Kako su se sati kotrljali jedan za drugim, tako su događaji dobijali neželjeni pravac. Ili je sve u mojoj glavi? Juče je bio jedan od onih dana kad ti se na glavu sruči čitav svet, kada sve što može krene kako ne treba.

  • Poneseš hranu na posao i podeliš sa koleginicom a tvoj deo pojede tvoje dete.
  • Pokisneš, treći put u istoj nedelji, ne zato što si ćurka i ne nosiš kišobran nego zato što tako pljušti da sklopivi Kinez ne pomaže.
  • Dođeš kući i poželiš da ručaš. Ručka nema. Zašto? Pa, rekla si da nećete biti tu u vreme ručka.
  • Zamisliš ručak i, par sati kasnije, ispržiš dva jajeta. Dođe dete, nagne ti se preko ramena (samo da proba), konstatuje kako je baš ukusno i okrene tiganj prema sebi. Ostane ti neko trunje od sira jer taj sir i nije nešto...
  • Dočekaš noć, legneš da spavaš i, iz mraka, čuješ tanušni glasić "Mamaaaaaa, da li mogu da spavam sa tobom?" Svaki pokušaj objašnjavanja da ne može završi se tako što se mali  E.T. uvuče u tvoj krevet, sve sa dva jastuka, medvedom, dva ćebeta. Čekaš pogodan trenutak da je isprašiš nazad u njen krevet i shvatiš da si se totalno rasanila i da je 02.38.
  • Staviš veš na pranje, kad si već budna, i kad uključiš beli na iskuvavanje, vidiš kako se u bubnju vrti crvena čarapa. Narednih dana, svi ćemo da nosimo roze gaće.
  • Zaspiš, pred zoru, i čuješ goluba toliko glasno da u snu ne veruješ da sanjaš. Da, leteći pacov šeta po tvojoj sobi, kao da si ti uljez a ne on. Kreće akcija izbacivanja istim putem odakle je došao.
  • Glad ti ne dozvoljava da opet zaspiš. Kreneš u kupatilo, da se pogledaš u ogledalu i pokušaš sa motivacionim porukama tipa "Možeš ti to" ali u kupatilu je već deda. Baba cupka, sa druge strane. Delići sekunde su u pitanju, čini ti se, kad god je wc zauzet. 
  • Odremaš još malo u fotelji. Shvatiš da je prošlo 40 minuta i da je kupatilo i dalje zauzeto.
  • Poželiš da je radni dan i da pobegneš u kancelariju, jer je tamo mir i nema gužve pred vratima toaleta. Nije. Nedelja je.
  • Znaš da je nedelja jer vredna komšinica lupa šnicle malo iza 07h.
  • Od spavanja odustaneš i zvanično ustaneš. U trpezariji zatekneš babu kako čita lektiru za peti razred. Ajde što čita nego i prepričava. Pitaš je da li je na nekim novim lekovima, jer je njeno ponašanje krajnje čudno. "Pomažem detetu, zamolila me sinoć, nije stigla da pročita".
  • Konstatuješ da knjiga ima 178 strana i da je mala lenjivica osmislila čitav plan iza tvojih leđa, a baba je saučesnik.
  • Lenjivicu izbaciš iz kreveta, Antihipertenziona terapija ti, ovog jutra, ne pomaže. Kreće igra "Pitala baka decu ko je razbio prozor". Niko pojma nema. Baba štrika domaći, kao da joj život od toga zavisi.
  • Krećeš u obračun sa svima koji u tome učestvuju. Deda zauzima poziciju neutralnog posmatrača, nešto kao čekač autobusa ali u dnevnoj sobi. Nema pojma. 
  • Baba i unuka se domunđavaju čim okrenem leđa.
  • Kažem babi da se spremi za trčanje i kolut napred. "Bože, Sanja, šta lupetaš?" Pa, kad možeš unuci da pišeš lektiru, možeš i sutra na ocenjivanje na času fizičkog. 
  • Ukućani shvataju da sam ušla u crveno. Ni 09h nije a kolektivno ispunjavaju uslove za naslovnu stranu u crnoj hronici, rubrika "Svi su je znali kao mirnu komšinicu".
  • Odustaješ. Po savetu kardiologa, čuvaš svoje srce, dišeš duboko, šatro meditiraš i to sve dok ribaš kupatilo i droziraš se kućnom hemijom.
  • Ukućani zaziru od tebe. Beonjače ti imaju čudan, plavičasti sjaj, koji nagoveštava da si iz crvenog prešla u ljubičasto i da ćeš da ih pobacaš sa sprata sve zajedno, jednom rukom.
  • Krećeš da brišeš  prašinu sa lustera. Sa njega se nikad ne briše prašina, ali eto, danas je došla na red. Sijalica ti se drobi u ruci. Nije ti ništa. Sve one poruke Ive Andrića, Sai Babe, Hare Krišna Bramavutra i ostalih Facebook mislilaca ne dozvoljavaju ti da poklekneš. Sve držiš pod kontrolom, iako ne izgleda tako.
  • Pri isključivanju usisivača, ponovo čupaš celu doznu iz zida. Hoćeš da pročitaš horoskop ali ne znaš gde su naočare. Eno ih pored cigareta, kojih nema još od juče. Sve je to neposlušno i samo beži, nikad nije pri ruci kada ti treba.
  • Horoskop je nešto između "Dobićete sedmicu na lotou, venčaćete se uskoro i ne krećite na put". Odustajem od sva tri. Preventive radi.
  • Situacija se smiruje, kao posle razornog cunamija. Puštaš Jenifer Lopez, jer ti je um već premoren, da bi se setila bilo koje pesme. Ni 11h nije. Nešto šuška u kuhinji, kao da neko cepa kesu.
  • Supa kipi po šporetu, niz šporet. Razmišljaš koliko je lepo roditi se kao crv, uvaliti se u jabuku i jebe ti se za sve. Veš je roze. Niz šporet teče supopad (supa kipi i u slobodnom stilu curi ka pločicama), Ulicom prolaze svatovi. Eto bar nekoga kome je lep dan.
  • Čuješ dete koje viče "Čibe!" kao da je čopor divljih kerova u blizini. Leteći pacov se vratio u sobu. Ako mi naleti na volej, stradaće nedužan, još ću krv morati da brišem sa nameštaja. 
  • Na Facebook je stigao zahtev za prijateljstvo od nepoznatog muškarca. I dalje nema naočara, nemam pojma da li ga poznajem. Po slikama iz obilaska manastira, kafanskih proslava i u navijačkim obeležjima, shvatam da je bar 20 godina mlađi i 30 kila lakši od mene. Preko svega bih mogla da pređem ali brate.. Navija za Partizan. Venčanja neće biti. Horoskopi su laž. Request deleted.
  • Isključuješ se iz daljih dešavanja u domu svom, kao autobus koji kreće prema garaži, na opštu zaprepašćenost putnika na prepunim stanicama. Jel su danas svi sa pola mozga, m? E, i ja sam, jer sam tako u mogućnosti.
  • Nema te bolesti koju moja orahovača ne leči. Nema ni orahovače. U ruci mi je čaša sa ledom. Odličan obrok, bez glutena, skroba, šećera, soli i svega. 
  • Ok... Namazaću nokte, da sutra odem na posao pristojna. Danas je onaj dan kada ni crveni lak ne umem da namažem kako treba. Više ga ima po zanokticama nego po noktima. Acetona, naravno, nema, neko je ukrivo zavrnuo čep i ispario je.
  • Shvatam da sam u stanju svesti kada nisam sigurna da li mi treba emigracija na pusto ostrvo, dva šamara ili Milka od 300 grama. Imam punu terasu roze gaća, nemam supu, ni cigare ni naočare. Šta imam? Jednu poruku koja menja sve. 
Iako je vikend na izmaku, iako danas nisam ništa pametno uradila, iako imam 11 započetih blogova, iako moja ćerka ima pismeni iz matematike a nema pojma o decimalama, iako su mi se brutalno skršili neki davno osmišljeni planovi... Imam samo iskustvo da sve prođe, i dobro i loše, samo treba da se pokrijem preko glave i čudovišta će otići. Valjda...



Comments

Post a Comment

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX