KRCKANJE NEBA, deo I
„Gospodine Petroviću, niste potpisali sve primerke ugovora“, vikala je sekrtarica za njim, dok je bežao prema stepenicama koje vode nikud. Realno, sve stepenice vode nekud ali ove provereno ne vode nikud. Kad god bi krenuo niz njih, osetio je kako ga preliva lavina novih zadataka, ciljeva, misija i vizija. Svog onog đubreta koje ide uz „uspešne“ ljude preteći da čoveka živog poklopi i da nikad ne izađe na slobodu. Svi ti ručkovi, skupovi, humanitarne večere, tim bildinzi, službena putovanja koji su iza njega, u protekle 32 godine, potpuno nepotrebno su mu uvaljeni samo zato što je video ono što je svim kolegama bilo pred nosom, samo ih je mrzelo da se time bave. Možda su samo bili pametniji u proceni da život i slobodno vreme nemaju cenu. Na početku svog radnog veka bio je radnik kao i svi ostali obični radnici u maloj privatnoj firmi. Tu je naučio posao i zakone ali ne one zakone što ih pišu u debele knjige, to može svako ko ima dovoljno slobodnog vremena da se tome posveti. U...