Tridesetprvijuldvehiljadešesnaeste

Danas se širim kao šumski požar i oko sebe pravim samo štetu.

Da li je do horoskopa, u kome je problematično polje komunikacija, ili je do ljudi oko mene? Osećam se kao Mujo koji vozi u kontra smeru pa se čudi zašto svi voze naopako. Nisam se pokačila samo sa onima koje nisam srela, što ne znači da neću, dug je dan. Za paljevinu je uvek dovoljna samo iskra, i nadam se da će neko uskoro da me dobro isprovocira, da se posvađamo za sve pare i da mirno spavam.

Ljudi slabo trpe istinu i iskrenost. Kao, svi baš vole iskreno mišljenje i nedvosmisleno ponašanje, ali čim ostanem dosledna svom stavu, e, tu se razmimoilazimo. Znam zašto nešto ili nekoga hoću ili neću u svom zatvorenom sistemu. Problem nastane kad bi neko, na silu, tamo gde ga ne želim. To izaziva pritisak na moju pamet a onda pucam kao ekspres lonac iz kog je isparila voda. Nisam napeta ni nervozna. Ista sam ona od juče. Nisam se promenila, samo se promenila moja reakcija, koja se razlikuje od onoga što je neko očekivao. 

Daleko sam od umiljate ženice koja trepće svojim dugim trepavicama, i ide niz tuđu struju. Danas možda za nijansu dalja nego inače. Nemam problem ja. Imaju ga oni koji se susretnu sa drugačijim od onog što su od mene očekivali. Ima dana kada lakše trpim gluposti a danas nije jedan od njih. Nikome ne postavljam uslove, nikoga ne navodim na mišljenje. Jednostavno, počelo je da me mrzi da obrazlažem svoj stav. Argumenti su uvek transparentni. Niti imam potrebu da impresioniram niti me drugi impresioniraju. Ljude prihvatam onakve kakvi su, a do njih je kako će da se prikažu. Ono što nikada nisam podnosila i nemam softver za procesuiranje su hvalisavci.

Osoba koja ne zatvara usta hvaleći se svojim uspesima definitivno nema pristup mom  sistemu. Imam alergiju na takve, a lekar mi je rekao da izbegavam sve što mi alergiju izaziva, tako da... Ne moraju da shvate, samo bih zamolila da zatvore sva vrata i poruše sve mostove, kad odu. Mrzi me da se razvlačimo, pa ko će kome da spusti, ko će da dominira, ko će sebi da ojača ego. Mrzi me. Vruće mi je i znojim se i ne želim da se trošim na nepotrebno i nepotrebne. Problem nastane kad takvi ne skapiraju da su odigrali svoju epizodu pa krenu u nadmudrivanje  i igru mačke i miša. Ne volim ni mačke ni miševe i ne igram se toga.

Ljudi ne vole da budu odbijeni. i to je sjajno, jer pametni osete kad će to da im se desi, pa se povuku manje ili više dostojanstveno. Neki to urade čak i šmekerski, ostavljajući za sobom oblak dobrog parfema ili reči koji i dalje trepere u vazduhu. Većina ode podignutih noseva, kao da su jako bitnu stvar uradili time što su me napustili. Mogli su sebi da uštede vreme pa da se ni ne lepe, ali nisu hteli da me čuju iako su slušali. Zbog jednog takvog nosa, danas je bio dan bez oblaka, taj nos i njegov vlasnik sve su ih rasterali. Hvala im. Sunce je divno obasjalo njihovo odsustvo.

Kao što sam već rekla, neko me ozdravi svojim prisustvom a neko svojim odsustvom. Dobra stvar u mojim godinama je, što sve manje imam posla da smislim kako da nekome kažem da gubi vreme jer neće od mene dobiti ono što zamisli. Pametne generacije dolaze. Valjda su umovi, vremenom, evoluirali na osnovu predhodnih iskustava. Dakle, svako ima svoj smisao u nečijem životu. Neko za jednokratnu lekciju, neko za jednu sezonu a neko zauvek. Ostala mi je sporna samo kategorija onih koji su ukrstili put sa mojim a da nisu, kao uspomenu, ostavili ni trag parfema u vazduhu. 

Veliki je ovo svet i ima mesta za sve. Javno molim one koji bi da se "presecamo" da bi mogli da dominiraju, da me promaše, iz medicinskih razloga. Gadnu alergiju mi stvaraju i ometaju protok svežeg vazduha u mom Univerzumu.




Comments

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX