Zlatna papuča 2016

Pomamio se ženski deo net populacije, oko posta muškarca koji pomaže svojoj ženi u kućnim poslovima. Ili sam ja vaspitana naopako ili nešto drugo ne valja, uglavnom, ja u tome ne vidim ništa čudno.

Kad u kući žive dvoje, dvoje prljaju pa je sasvim u redu da dvoje peru. Dvoje jedu pa je u redu i da spremaju oboje, kupuju oboje (ili zajedno), i sve zajedničke poslove dele po dogovoru i mogućnostima. Ne razumem najbolje, zašto je ljudima potrebna iluzija da žive kao u tv serijama, gde kuhinje služe da iz njih poručuju dostavu hrane, a daske za peglanje su nešto fuj, kao i krpa i sunđer za ribanje? Da li smo, zaista, toliko napredni ili se samo tako češljamo i glumimo glamur, ako je glamurom moguće nazvati odsustvo kulture življenja u zajednici? Pitam samo, ne kritikujem niti mislim da sam najpametnija.

Mene prvu mrzi da radim po kući i mnogo više volim da se, kao tete iz serija, bačim na krevet pa surfujem netom, u potrazi za trendi čizmicama za jesenju sezonu. Nije da nisam pokušavala, doduše, bez neta, jer ga u vreme moje mladosti nije bilo. Omiljena kućna aktivnost mi je bila da se izvalim na trosed, okružena plišanim jastučićima, i blejim u prazno. Baba bi me opomenula da sklonim svoje stvari pa bi mudro rekla:
"Kćeri moja mala, nemoj se ti mučiti. Doći će Juliška i Mariška, sve će da srede!"

Naravno, ni Juliška ni Mariška ni patuljci se nisu pojavili i raščistili nered i naravno da sam sve uradila sama. Zbog toga me, još više čudi, trans žena zbog muškarca dobitnika Zlatne papuče 2016. Ah, vrednoće, divnoće! Ne želim da zalazim u dubinu njihovih partnerskih odnosa ali, realno, ne razumem što je neobično što lik iz priče hoće i da kuva i da opere sudove i da pospremi, a bogami, izgleda ume i prljave čarape da odnese u korpu za prljav veš. Zaista je svetsko čudo! Te iste, iščuđene dame, imaju sinove. Glupo mi je da ih podsećam koliko se "žrtvuju" za njih onom starom "Nemoj ti, samo uči, mama će". Iz generacije u generaciju tako i eto pometnje zbog priče o normalnom stanovniku ove planete.

Vratiću se na muškarce mojih godina. Oni koji su u braku, znam koliko aktivno učestvuju u porodičnom životu. Poslove ne dele na muške i ženske nego na one koji trpe i one koji ne trpe odlaganje, pa mora da ih uradi ko je bliži/odmorniji/vičniji tome, on ili ona, svejedno. Oni koji su razvedeni ili ne oženjeni, sposobniji su i vredniji od pola žena koje poznajem. Od organizacije nabavke, preko kuvanja, do spremanja stana, ne znam ni jednog kod kog su smrdljive čarape pustile korenje u tepih jer nema ko da ih skloni i ubaci u veš mašinu. Kuvaju odlično, domovi su im uredni, umeju i da ugoste i da budu dobri domaćini. I dalje ne shvatam to kao da imaju super moći već da su realni ljudi. Nema Juliške i Mariške a partnerke ne biraju zato što im treba neko da čisti i kuva, već po treperenju srca ili ostalih organa, njima po volji.

Sa druge strane su dečaci uzrasta 10-12 godina. Mnogi su, u svojoj porodici, naučili šta su obaveze i odgovornosti. Neki drugi su naučili da mama za tatu kaže da je nesposobnjaković i šonja, neki su naučili da je ok da tata zvekne mami šamar. Ni to neću da analiziram, ali drage mame, osvestite se. Šta sinove naučite primerom u porodici, u takve ljude izrastaju. Hajde malo, drage gospođe, da prekinete sa glumatanjem iznenađenja, jer niko osim vas, roditelja. nije moćniji model vašoj deci. Ako već niste, naučite ih da hrana ne raste u frižideru ni čiste gaće u ormaru. Zbog njih, ne zbog vas ni zbog njihovih budućih partnerki iz ove galaksije.

Dokle god vam bude odgovaralo da vaša deca rastu u svetu od čokolade, tom istom čokoladom ćete da zatrpavate svoje nezadovoljstvo. Na žalost, sve što nam grešno prija ili goji ili je zakonom sankcionisano, ali deca nam ne rastu u zemlji cvetića i leptirića. U stvarnom životu prosto mora da se radi, bude odgovoran i obavezan. Ferdinand sedi i miriše cveće samo u crtanom filmu. Čak i kad ga izazovu, baš kao što život izaziva praznim stomakom i taloženjem prašine u kući, on i dalje miriše cveće, bez namere da se pokrene. Nemojte da se žalite da su neki tuđi muževi bolji ili vredniji, sposobniji. Roditelji su ih tome naučili, ne njihove žene. Lakše je odgajiti srećno i vredno dete nego popravljati lenjog i nesrećnog čoveka. Vi birate a reklamacije niko ne prima.




Comments

  1. Ima kod nas taj ružan običaj da se sinovi dižu u nebesa i da se iz petnih žila navija da ostanu da žive kod mame i tate i nikad se ne osamostale, čak i kad osnuju porodicu. Pobogu, pa to naslednik! Umesto da budu ohrabreni da postanu svoji ljudi, prave im se mesta u zajedničkim stanovima, diže im se sprat na kući. Takvi u ženi traže drugu mamu, ali onu koja će ih tretirati kao malo nseposobno dete. Nikad ne odrastu. Imam takav primerak i totalno razumem tekst koji kruži. I znam mnogo muškaraca koji misle da bi im se osušili izvesni organi (ruke recimo) ako operu sudove. Ima i izuzetaka, naravno. Potpuno si u pravu za ovaj roditeljski uticaj, ali nažalost jako je mnogo tipičnih Balkanaca (sa svim onim lošim osobinama koje ta titula nosi sa sobom)

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX