Za lopova

Ti, što si pravio gužvu u vozu, da bi se lakše dočepao moje tašne...

Neću da te vređam i nazivam pogrdnim imenima. Svako ima pravo da živi i svi zarađujemo kako znamo i umemo. Neki kradu na veliko, neki na malo, neki ne kradu pare ali kradu drugima osmehe i duše.

Opraštam ti. Majke mi. Opraštam ti svoje prazne pregrade u kojima je trebalo da bude novca koji želiš. I sve kartice, davno ispošćene, jer je ovaj januar strašno dug mesec i sve sam odavno već potrošila. Tih bednih 100 dinara meni ne bi spasilo život a ni tebi neće, osim ako ne kupiš dva hleba. U tom slučaju ti duplo opraštam jer gladan stomak čoveka tera da krade. Malo ćeš da štucaš, dok te budem pominjala kad budem morala da vadim nove kartice, plaćam novu ličnu kartu, ponovo skupljam sve PIN kodove, pa da znaš ko te pominje.

Nije taj narandžasti novčanik bio ništa posebno. Posebno je bilo ono što sam u njemu čuvala od takvih kao ti, lopuža i secikesa, koji se hrane tuđom srećom. Slika moje bebe, već su joj bile iskrzane ivice, tebi ne znači mnogo, jel da? Ni papirić sa receptom za kiflice sa sirom.. Sigurno nećeš da ih mesiš a više neću ni ja, jer ne mogu da se setim svih sastojaka i mera. Ni oni papirići sa zapisanim mojim mislima, ni to tebi ništa ne treba. To je bilo samo moje, godinama se skupljalo baš tu, i ko mi je kriv što ih nisam prepisala. Kad bolje razmislim, ni meni te misli više ništa ne znače. Odavno sam ih prerasla i potrošila, ostali su samo na papiru tragovi. 

Onaj omot od BIP piva, na kome mi je pre 24 godine jedan napisao da me voli, jer nije bio dovoljno opivljen da bi mi to i rekao... Nema veze. Ko mu je kriv što nije smeo. Papir trpi sve. Poništena ulaznica sa koncerta "Partibrejkers"-a, odavno joj je prošao rok važenja, još to veče. Da je Anton pržio gitaru, jeste, za pamćenje. To mi je ostalo u glavi. Odatle ne možeš da kradeš. Vizitkarte sa brojevima telefona ljudi koje nikad nisam pozvala... Potpuno nepotrebne. Da su mi trebali, već bih znala njihove kontakte i kako da ih nađem. 

Sve što mi treba, muko ljudska, imam u glavi. Ovo su bili samo tragovi, zapisi nekih trenutaka koji su prošli. Hvala ti što si ih oslobodio. Sigurno si ih bacio, sve sa novčanikom, kada si video da od para nema ništa. Nadam se da će mi, na hemijskom čišćenju, vratiti kaput bez reversa koji je bio u mom novčaniku ožuljalih ivica. I ako ga ne vrate, neće biti šteta. Mrzim taj kaput i grozno mi stoji. Ustvari... Vredelo je platiti da mi se u ormar ne vrati. 

Znaš li, nesrećo, čega mi je najviše žao? Jednog pramena kose. To više ne mogu da vratim a volela sam da je stalno uz mene. I žao mi je tebe. Meni si ukrao gomilu sitnica koje, vidiš, ni meni više nisu važne. Hvala ti što si me oslobodio bremena koje su nosile. Žao mi je tebe, jer ćeš uvek biti gladan da kradeš, jer samo ti znaš ko je tebi ukrao to nešto što u novčanicima drugih tražiš a nikada nećeš naći. Ljubav, poštovanje i poverenje koje je neko iz tebe počupao i bacio, kao ti moj novčanik danas.

Ako me opet sretneš, reci da si ti. Zagrliću te, iako si mi napravio bespotreban trošak vremena i novca koji nemam. Možda ti taj zagrljaj nadoknadi neki koji si želeo a nikad ga nisi dobio pa te, to nedostajanje,  žulja i tera da kradeš.




Comments

  1. Jedno veliko BRAVOOO!!! Tekst me je oduševio. I ja čuvam svakakve sitnice, ali bi mi mnogo nedostajale kada bi nekim slučajem nestale.

    ReplyDelete
  2. I ja sam jednom objavila status da opeastam lopovu koji mi je otkinuo zlatnu ogrlicu zato sto je to uradiobtako da me ne povredi. Divan text

    ReplyDelete
  3. Od prilike svi imamo slican inventar u novcaniku....ali ti to tako lepo umes da napises. Kao i uvek...divan tekst...oprastanje i zahvalnost lopovu...:) Ma divna si ti meni uvek...ljubim te. Zao mi sto moras sad da se maltretiras i placas takse za sva dokumenta koja su otisla sa novcanikom....

    ReplyDelete
  4. Sve materijalno kad nestane, neka. Uspomene ne mogu da se ukradu. Lepo :)

    ReplyDelete
  5. Joj, kako si mu rekla.. napisala.. Neka ga. Svaka čast <3

    ReplyDelete
  6. Благо том лопову, како си га лепо благосиљала... Немају сви лопови ту срећу :)

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX