Za NN

Jednom, kada se ti i ja budemo ljubili... Onako kako smo se, odavno, dogovorili...
Hoću da stojimo po sred njive sremačke. Ili u polju kukuruza. Ti da budeš lep i mlad, a ja ostarela, sedokosa. Bosa. Da miriše zemlja. Da se tu posadim i ostanem kad te poljubim i kad me poljubiš, da se uzemljim i nađem.

Eto tako te zamišljam i to si mi u meni. Možda nisi slobodan za ljubljenje. Onda, neka to bude majušni poljubac u kukuruzima, da niko ne vidi i ne kaže... Ljudi svašta pričaju. Neka.. Ja hoću samo taj jedan. Da me okrene u Univerzumu. Da kroz njega, u galopu, prođu hunski konjanici. Da me oprlji vatra spaljenih naselja i osetim dah umornog ratnika.
A, nisam mislila sve ovo da ti pišem, nego je samo došlo. Tako me radiš. Čudno, veličanstveno. Samo.. Ćuti. Nemoj glasno. Ljudi svašta pričaju. Ne da bi druge učinili manjim, nego sebe povećali u svojim malim oketima.

Samo da stanemo na sremačku zemlju.
Samo par sekundi.
Samo me.. Zavrtiš.. Istorija mi prođe kroz misli.
Drhti zemlja od topota konja, ravnicom.. Od gromova.. U daljini se talasi mora razbijaju o stene.
U glavi mi je.. Uhhh.. Film u sto dimenzija.
Guščijim perom ću da zapišem sve, a mastilo će mi biti od mraka pošećerenog zvezdama, tu, iznad ravnice ove naše i zapinjaće mi slova za zvezde, rasipaće se, bežaće.
Boli me.. Boli me jer taj svet sad izlazi iz mene, nema nazad
Širi me i kida
Sve mi je
Ti si tu i ja sam tu
A možda ovo i nisam ja
Nego žena koja se sada porađa na njivi
I natapa je svojim majčinskim sokovima
Ovo je... Bolradostpatnjasreća
To hoću da zasadim kad se budemo poljubili na zemlji sremačkoj, jer ravnici pripada.
To hoću da zemlji podarim.
Sebe, kakvu me niko ne zna.
Oprosti.. Ovakvu sebe ni ja ne znam.
A sve je to već u sremačkoj ravnici zapisano, divno biće.
Sve.


Comments

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX