Bombastičan rođendan

Moja ćerka je poželela da svoj 12. rođendan proslavi 12.12.2017. u bioskopu Cineplexx, sa svojim drugarima. Kako je budžet premašio želje, dogovorila se sa drugarom iz razreda, i pametno su podelili troškove. Naša deca, njih 14, ušli su na projekciju filma a dve mame su sišle na kafu, u prizemlje.

Ideja je bila da deca, posle bioskopa, dođu kod njih na tortu. Veliki su i umeju sami da koriste gradski prevoz. Na izlasku iz kafea, pored vrata, videle smo policiju sa psima. Da li izlaze ili ulaze? Stanje redovno. Niko nas ni na šta ne upozorava. U garaži, takođe, par policajaca. Kako smo izašle iz garaže, tek napolju smo videle da se dešava nešto vanredno i vratile se pred ulaz u garažu. Čovek iz obezbeđenja kaže da je zabranjen ulazak u objekat. Četranestoro naše dece je u bioskopu, kažem. Kapiram i njega, ne sme preko svojih ovlašćenja. Pitam, ko će decu da izvede iz zgrade? Pa, zovite ih da izađu. U redu, nema vremena za gubljenje. Ako su te policijske jedinice prisutne, sigurno postoji jak razlog, da ne koristim grublje reči.

Dečak se ne javlja na telefon. Uspevam da dobijem ćerku i da joj, smireno, objasnim da informiše drugare, pokupe jakne i upute se ka prizemlju. U masi njenih pitanja, ostajem dosledna jasnom uputstvu da siđu do izlaza kod Maxija, tu ih čekamo. U roku od par minuta deca izlaze. Sama. Bez da ih je iko od obezbeđenja obavestio ili spustio do prizemlja. Vide policijske snage, duge cevi, pse, kapiraju da se nešto dešava i počinje panika. Druga mama je otišla po auto a ja pokušavam da ih držim na oku. Desetine ljudi izlaze iz tržnog centra, deca zovu roditelje, vrište, plaču, isprepadani prilično. Sve vreme ih prebrojavam da li su prisutni. Opšti metež i galama. Uspevamo da dođemo do autobuske stanice a, usput, vidimo još policije i ljudi. Uspeli smo da stignemo do njegove kuće, na tortu. 

Moram da ih pohvalim da su odlično sarađivali, u datim okolnostima i uslovima. Ono što mi je poražavajuće je da deca nisu umela da se ponašaju u vanrednoj situaciji. Strah od nepoznatog je okinuo paniku a onda se proširila po grupi i, u telefonskim pozivima, prenela na roditelje. Živimo u velikom gradu gde je sve moguće ali ne mora ništa da se dogodi. Smatram da je moja obaveza da svoje dete naučim kako da se ponaša u takvim uslovima. Zašto ostala deca iz grupe pojma nisu imala zašto ne treba da idu liftom? Zašto su roditelji dozvolili da deca od 12 godina, ne tako mala i nesposobna, ne umeju da misle? Ista ta deca idu i sama u kupovinu, prevoz, tržne centre, uskoro će ići na koncerte i mesta gde je terorizam prateći element koji može a ne mora nikad da se dogodi. Od koga očekuju da o njima brine? Obezbeđenje se time, očigledno, ne bavi. Da li je to pravilo u objektu ili nesnađenost nadležnih za bezbednost, nadam se da ću saznati tokom dana.

Nije bitan upropašćen rođendan, prilično skupo plaćen film koji nisu stigli da odgledaju. Strašno je što deca nisu informisana i naučena kako da se ponašaju u situaciji ugrožene bezbednosti. Očigledno je da ih niko neće držati za ruku i objašnjavati kako verovatno to nije ništa strašno. Roditelji, osvestite se. Ovo je 21. vek. Terorizam postiže svoj cilj zastrašivanja javnosti. Učimo decu da izbegavaju konflikte i to je ok, ali smo obavezni i da ih naučimo da misle u svakom trenutku. Panika je opasna. Požari, poplave, zemljotresi i terorizam se ne dešavaju samo na filmu.

Više informacija na linku http://www.blic.rs/vesti/beograd/haos-zbog-bombe-u-delta-sitiju-preko-razglasa-su-rekli-da-napustimo-objekat-a-onda-je/5619smb


Foto: Milan Ilić/RAS Srbija


Comments

  1. Replies
    1. Jeste, jer deca nemaju pojma da se požar, zemljotres, poplava i terorizam dešavaju svuda a ne samo u holivudskom filmu.

      Delete
  2. Сећам се како ми је, пре много година, било тешко да мојој безбрижној ћерки, пуној вере у људе, објасним да ни по највећем пљуску не треба да уђе у ауто који се заустави и понуди јој вожњу од школе до куће. Мислим, није ми било тешко да објасним, него је било неке горчине и мучнине што морам да јој разбијем ту дечју невиност.
    Данас је још теже. Данас родитељ треба да балансира између параноје и уношења претераног страха, и реалности и стварних опасности.

    Можда не би било лоше да се и школе овим позабаве, или да полиција направи неки флајер који би се делио деци и родитељима.

    Одлична тема, Сања. Важно је освестити овај проблем.
    Браво.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala! Imali su u školi predavanje o slučaju požara. Danas je terorizam jednako moguć.

      Delete
  3. Ponoviću, jer vidim da neki nisu shvatili. Ideja ovog bloga je da se podigne roditeljska svest o mogućim situacijama ne samo u Beogradu nego u celom svetu, kao i da se deca informišu šta treba a šta ne (u slučaju požara, poplave, zemljotresa, terorističkog napada i drugih vanrednih situacija).

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX