Muke na pragu pete decenije

Imam 48 godina i imam dečka. Ustvari, ćelav je i sed, pa se ne može dečkom zvati ali tek da možete da stvorite sliku o nama. Skoro smo vršnjaci što u zbiru daje 97 godina. Reklo bi se, nemamo problema, bar ne onih koje imaju dvadesetogodišnjaci. To bi bilo tačno. Imamo još gore probleme. Zvuči potpuno neverovatno ali je tako. Oboje smo razvedeni i imamo veliku decu. Oboje živimo sa svojim roditeljima. Ja plus i sa decom, on samo sa dva penzionera. Nemamo treće lokacije na kojima bi smo, jelte, bili intimni. Da ne kažem nešto grublje. Kod mene nema šanse. Frekvencija šetača kroz kuću je kao na Terazijama, sve sa zastajkivanjem i kontempliranjem nekog od ukućana pred otvorenim ormarom. Jednom smo pokušali da se poljubimo u mojoj sobi ali nam je sva pažnja bila usmerena na osluškivanje kada će neko da bane na vrata. Mojima je potpuno logično da me, u svako doba dana i noći, pitaju filozofska pitanja tipa šta ćemo da kuvamo u utorak. Tad ili nikad. Ok, tad. Baš kad nas dvoje, koji zaj...