GMOmarac

Otvaram sezonu komaraca 2016.!

U spavaćoj sobi imam jedan GMO primerak. Noćima se svađamo u tom lancu ishrane. Preživeo je celu zimu negde u mom stanu i aktivirao se, željan sveže krvi. Opasan je mutant jer ga ni jedan Raid, Domestos, Ajaks i leteći jastuk nisu upljeskali namrtvo. Ne mogu mu ništa osim da ga mrzim. Nije lud da izleti kroz prozor, nikako! U mom stanu ima sve što može da poželi. Ima i dobar komad torte u frižideru ali skot je to, neće. Pije samo moju krv. Ostale ukućane ni da poseti i pita za zdravlje.

Postali smo toliko bliski ovih par noći, da iskreno brinem za njega. Odustala sam od progona. Stan je veliki, ima mesta i za njega, već je zreo za status kućnog ljubimca. Plaši me da ne pošašavi od moje krvi. Kakva sam, vesela, lajava, nikom ne oćutim, šta mislim kažem.. Kapiram, mališa živi od moje krvi i ako postane kao ja, neće biti mesta za oboje.

Već vidim da sebi daje slobodu ničim zasluženu. Valjda se predozira od moje vrele krvi, šta znam... Sve nešto čudno zuji i pred zoru nestane. Predozira se antihipertenzionom terapijom iz mene pa, mučenik, zaspi ko zna gde. Ne primetim ni da li je jeo. Počinjem i ja da ličim na njega. Ne letim ali noću posećujem frižider. Kad on može da jede mogu i ja, to je kosmička ravnoteža. 

Što sam starija, to je izraženija moja osobina da u svemu vidim nešto dobro. Bolje da ja noću žderem tortu nego da je ostavim za preko dana, ukućanima. Ćerka da kvari zube pa me izloži trošku za popravku... Roditeljima da skače šećer, opet lekovi i troškovi, o zdravlju se mora misliti. Jutros je padala kiša, autobus je zakočio u stanici tako da mi je pantalone do nogu polio masnom vodom sa asfalta. Eto dobrog razloga da operem jaknu i pantalone, valja odložiti zimsko krzno. Stižu topliji dani i opet ćemo iz čizama u sandale.

Tradicionalno, neke gospođe će da preskoče skidanje zimske dlake. Ja neću, i kozmetičarka treba nešto da zaradi u ova teška vreme, decu da ponovi prolećnom garderobicom. Ja to zbog njih, inače, meni ništa ne smeta. Ja mogu kako hoću, baš kao i ovaj veseljak što mi na uvce zuji svake noći. Na njega sam navikla. Bolje nego da mi neki brka hrče kao morž, to već ne bih podnela.


Comments

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX