Strast čoveka i mašine

On i ona se vole.
On je naočit, pametan i zgodan. Beskrajno inteligentan i šarmantnog, dečačkog osmeha. Muškarac u najboljim godinama. Svoj, na svojim nogama ili na njenim točkovima,
Ona je bila plava a sad je bela. Ne znam koliko ima kubika i konjskih snaga ali je prelepa. Gospođica  Honda CBR XX. 

Njihova veza je strastvena,
Momenat kad on stavlja potkapu pa kacigu, a zatim nežno rukom pređe preko gospođice.. Ili razumeš ili nikad ne doživiš. Trenutak kada on, sav u koži, seda na nju.. Tada postaju jedno čovek i mašina. Na drumu. U plesu sa šleperom ili po beogradskim ulicama, sinhronizovani kao ljubavnici koji su dugo već zajedno. Oduševljeno gledam taj momenat, kada je opkorači i pokori. Ona se propinje svom snagom a on je, iskusno, obuzdava i nežno njome upravlja. Volim kad odlazi samo zbog tog trenutka, kada strast ostane u vazduhu, iza njih. Miris benzina i adrenalina, to razumeš ili ne. Razumem i volim trenutak kada odlazi, jer se radujem onom kada će opet doći.

Naizgled, jedan običan čovek i jedan običan motor, ovde pominjan u ženskom rodu jer... Samo jedna je gospođica Honda. Ne mogu da zamislim da je neko drugi vozi, da joj neko drugi poverava svoj život. Odnos poverenja između njega i nje mnogi ne dožive ni u braku. On joj zna ćud, ona mu zna gas. On poznaje svaki njen šraf, jer je nebrojeno puta svaki odvrnuo, podmazao, proverio. Kada sa nekim deliš strast, ne može drugačije osim da se znate do u kost, u srž, u središte postojanja. Poverenje je to... Kada ozbiljno brzu i jaku mašinu obuzdavaš sam, svojim rukama i mislima. Kao i ženu, koja srećno spava pored tebe, bezbrižna i ušuškana u tvoju ljubav.

Bolelo je kada je morao da je obori, u punoj brzini, zbog dece koja su izletela na put pa pobegla. Polupala se, Izgrebala ništa manje nego on, koji je skupljao rasute delove pre nego što se setio da pogleda svoje povrede. Odgovornost prema drugim vozačima nije dozvolila čekanje. Otvoren pravac ne trpi ulje na ugrejanom asfaltu. Svoju ruku... Saniraće kad bude imao vremena. Jednostavno, takav je. Brine o ostalima pre nego o sebi. Pitanje karaktera, morala i časti. Njegova krv, bol, nije to ništa naspram njenih ogrebotina. Može da sačeka.

Ima žena koje tu strast ne umeju da prepoznaju, kao i onih koje se plaše rizika. Postoje i neke koje razumeju njegov ples sa gospođicom. Koje je poštuju, jer nisu međusobna konkurencija. Takve umeju da uživaju u njihovoj sreći, bez straha. Ima i onih koje su mislile da nema lepše od gospođice u plavom, sve dok je nisu videle u novom belom ruhu. Koje god da je boje, jedna je gospođica Honda i jedan je on a poverenje u njihovu strastvenu vezu je beskrajno. On ne zaslužuje manju od najbolje. Ona ne bi trpela nikoga osim njega. Ne prolazi to, sa godinama. Samo je on, iz godine u godinu, sve lepši u svojoj muškosti i sve bolje izgleda u svojoj drugoj koži. On i ona.. Ko želi da ih razume, nađe načina.




Comments

  1. Razumem u potpunosti i nisam ni sekundicu ljubomorna. Posebna je to ljubav!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Miris benzina i adrenalina, to razumeš ili ne.
      Mi, koje razumemo, znamo zašto.

      Delete
  2. Jedan čovek i jedna honda... na peronu sreće stoje... Sjajan tekst. To je priča o svim strastima koje treba da razumemo da bismo mogli u potpunosti da prihvatimo neku osobu. :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Jeste. Razumi čovekovu strast, razumećeš njegovo biće.

      Delete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX