Snajper Baba

Snajper Baba, kao društvena pojava, intenzivno je prisutna u životu svakoga od nas. Vidi sve, čuje sve, zna o nama i ono što mi ne znamo.

Fizičke karakteristike:
Ima preko 75 godina. Frizura je taman preko ušiju, da sakrije apart. Nije bitno da li slušni aparat ima ispravne baterije ili ne (to će se pokazati kasnije). Njen muž odavno ore nebeske njive. Oduvek je u zgradi, ne zna se odakle se doselila, ni kada, ali svi stanari je poznaju. Ima par drugarica sa kojima ogovara ostatak komšiluka. Hrani kučiće, mačiće i golubove. Zdravlje je služi osim što su joj uši malkoc popustile.

Funkcija:
Lokalni špijun. Ko koga, ko sa kim, ko baca đubre pored kontejnera, ko se švalera, ko koga kibicuje. Ponekad zaprepasti da jedna Snajper Baba raspolaže tolikom količinom informacija, što bi moglo da ukaže na umrežavanje sa funkcionerkama iz drugih zgrada, ali ne postoje čvrsti dokazi. Jasno je da ima odličnu informativnu logistiku u vidu kasirke u mini marketu u zgradi, poštara i bar još dve mobilne babe koje nisu stigle do čina Snajper Babe. Za to su potrebne godine, iskustvo i mrva naturalnog talenta. Informisana je  bolje nego svi ostali stanari zajedno.

Zadaci:
Primarni zadatak je špijuniranje komšija, i muških i ženskih, svih starosnih doba. Osim obe obaveštajne delatnosti, fenomenalno je informisana o sniženjima u kraju. Da li su danas u "AMAN"-u banane na sniženju, a u "MAXI"-ju deterdžent za veš, pre ćete pogrešiti ako verujete reklamama. Snajper Baba sve zna. Ozbiljno sve, uključujući i informaciju u kojoj prodavnici na delikatesu na vagi mere (čitaj: kradu) 30 gr linearno. 
Druga kategorija zadataka iz informativne delatnosti je nadgledanje majstora koji renoviraju komšijski stan. Sa punim poverenjem, kad krenu na posao, kažu joj da "baci pogled šta majstori rade". Do tada mirna domaćica prelazi u combat mode. Obučena kao šef gradilišta, u stanju je da izludi majstore svojim prisustvom. Sve počinje naivnim pitanjem "Deco, a da ja vama donesem kafu, m?" i ubrzo postaje noćna mora za majstore. Ne kažem, desi se tu i rakijica, štrudlica i svašta nešto, ali majstori od nje ne mogu ni do toaleta. Sve snima, gore nego one kineske kamere što vide i nevidljivo. U vidu nehajnog izveštaja redovno obaveštava vlasnike stana koliko je ko izlazio da puši, kafe popio, štrudle pojeo a bogami i rakije cugnuo. 
Njeno angažovanje je pro bono. Funkciju Snajper Babe obavlja potpuno besplatno ali apsolutno tačno. Ako kaže da je moler pokušao da privede neku plavojku kada su ostali majstori napustili stan, na kraju smene, nema potrebe da se to dovodi u pitanje.

Nekada su Snajper Babe padale sa nogu, od umora. Danas, kada su kamere postavljene u ulazima zgrada, posao im je znatno olakšan. Koja ima pokrivene sve smene, u smislu da je svojim asistentkinjama podelila smenska zaduženja, nema da omane. Ko je kada izašao i sa kim.. Ko se kada vratio i sa kim... I u čemu... Da me ne razumete pogrešno, ne radi ona to zato što voli da ogovara nego zato što brine o bezbednosti svojih komšija. Mene je jedna izgrdila pred mamom, davnog leta 1997. Moji su bili na placu, a kamere tek uvedene. Opalio letnji pripek. Na posao sam otišla u farmerkama i košulji, vratila se u haljini, otišla sa nekim u zelenom autu a vratila se sa drugim u bež autu. Ceo izveštaj nam je prezentovan uz coktanje i uvrtanje nosom, kao da je tu bilo još informacija kojih me je poštedela, da me ne blamira pred mamom. Da, kriva sam bila. Na poslu sam se presvlačila jer farmerke nisu bile dozvoljene, pa sam se u haljini i vratila i to sa svojim dečkom koji je imao dva auta. Objasnila nam je da je to sve u cilju moje bezbednosti a ja sam morala majci da se pravdam. 

Ako se, slučajno, neka od kamera u zgradi pokvari, prva zove predsedika kućnog saveta. Savremena Snajperka ne gasi tv osim ako baš mora. Sve se prati. Barata daljinskim bolje od mene. Sve promene registruje. Ima ona i svojih dobrih osobina, onako.. Fina i mila bakica, na prvi pogled. Postale smo pajtosi kad sam je provalila kako sa vršnjakinjom stoji u parku, na vetru, i pokušavaju da upale cigare. Verovali ili ne! Dve bakute koje se kriju iza brda da izduvane po koju, kao tinejdžerke se cerekaju i smeju vetru. Umele su da cene moju pomoć a najbolje drugarice smo postale kad sam primetila da se Snajperka begeniše sa dedom udovcem iz susedne zgrade. Dedi je puna kuća, sin, snaja, unuci a gospođa živi sama i tako.. Svašta se tu dalo čuti i videti, ipak sam za nijansu bolje tehnološki opremljena nego oni.

Juče me je startovala pred zgradom. Kao, mnogo sam lepa u novinama ali još lepša uživo tralalalalalala. Ok, u redu je, hvala što pratite moje uspehe ali budimo realni... Recite čemu taj hvalospev. Snajperka se okrenula oko sebe, da proveri da li ima nepoželjnih ušiju.
"Mala, da li imaš nekog majstora za tv, ali od poverenja?", - pitala me je vrlo zabrinuto.
"Pa nemam, to se sad baca čim crkne, skuplja je popravka nego novi tv. Šta Vam konkretno treba?", - upitah, sa željom da je uputim na pravu adresu za pomoć.
"Znaš, mala, dođe kod mene povremeno jedan gospodin... (tu već imam facu blažene neznalice osobe koja nije odavde već samo čeka autobus)... A televizor u spavaćoj mi nešto ne hvata onaj kanal na kom je kamera pa... Treba mi majstor".

"Opa, pa ako ste u spavaćoj, šta će vam televizor?", - igra polako prelazi u moju korist.
"Ju, Sanja, što si bezobrazna (kikoće se kao onomad kad je palila cigaretu a košava je ometala)! Ne idemo mi u spavaću sobu da.... To.... Hihihihi".
"Gospođo Slavice, ja Vas ništa ne razumem. Šta Vama, zapravo, treba?", - rešila sam da joj vratam za ono drukanje kod moje mame, pre 20 godina. 
"Dete... Mi odemo u spavaću... Hihihihihi.... Da iz kreveta možemo da gledamo prenos na kameri, ko je došao, izašao, razumeš? E, tu ne hvata sve kanale pa treba majstor da 'opravi", - gospođa Slavica je objasnila.
"Aaaa, pa što ne kažete, ne treba majstor vas da 'opravi, nego tv.. Evo ja ću da pogledam", - ponudih se velikodušno. 

Napravismo sve da radi, doduše, nije baš kristalno čisto kao na tv u dnevnoj ali poslužiće. Bi mi žao da im kvarim uživanje. Godine su to, razumem da ih bole leđa od sedenja, a ovaj reality show se nikad ne završava. Ide proleće pa će gledanje sa prozora da bude prioritet. Neka su živi i zdravi, špijuni naši lokalni. 





Comments

  1. Pričao mi kolega koji živi u Italiji: dosetili se mangupi pa takvu babu u njegovoj zgradi zadužili da špijunira kako ko reciklira smeće. Neki jadni crnci sad zbog nje smece natrpaju u džakove i bacaju ga tamo gde nema još reciklaže.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Vidiš da je to međunarodno priznato zanimanje!

      Delete
  2. Jao, jaoooo....svuda ih ima! Hahaha...

    ReplyDelete
  3. Vidi, ja sam imala jednu nezgodaciju posle nove godine... Da je bila jedna takva baba... ne bi me posetili nezvani gosti. Kome god smo zvonili, svi su bili... kao ništa ne znam. A baba bi uživala u ulozi :) Tako da... neka ih Bog čuva :D

    ReplyDelete
  4. Uhhh...Ima snajper baba i u mom komšiluku, ali me izluđuje deda iz susednog stana. Tv odvrnut do daske i noć i dan, jer je gluv kao top, a od njegovih pitanja ne mogu da se odbranim. Strogo vodim računa da se ne sretnemo na stepeništu jer će cela zgrada satima slušati detalje iz mog života.

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX