Januarska

Volim kada nestanemo iz Beograda
Odemo daleko od smrada kiselog kupusa
Kineskih lampica i
Ljudi ubuđalih od zadržanih suza

Volim kada ne palimo svetlo
Svećice blistaju u čašama
Dok sa crkve Imena Marijinog
Zvone zvona i mrak farba grad

Volim kada pričamo do jutra
I ne primetimo kad dođe sutra
Sklupčani pod jedno ćebe
Naše

To ćebe zna sve
I ko na kojoj strani jastuka spava
I kome je čega puna glava
I ko vojvođanske salaše sanja

Dok po prozorima crta mraz
Dva srca kucaju brže
I neki konj, u centru, rže
Vukući čeze, onako, bez veze

Kafei, pod prozorom, buku prave
A mi... Ne čujemo ništa osim džeza,
Pucketanja spiralnog stepeništa
I disanja bića dva

Tu postojimo
Samo Ti
I samo ja
I mrak...



foto: lična arhiva





Comments

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX