Rasprave bez

Ne osporavam tuđa mišljenja ni uverenja sve dok ne postanu nasilna, uvredljiva i agresivna. Poštujem različitost. Poznajem ljude koji su vernici, druge koji su ateisti, treće koji veruju u boga ali se biju sa supružnicima, poznajem bivše robijaše a možda i buduće, gej ortjentisane ljude, moraliste, biznismene na crno koji prave dobit a poreze i doprinose nikome ne plaćaju, sportiste, političare, majstore, radnike, prodavce magle, učiteljice, poznajem ženu koja je "na onu stvar" odhranila i podigla troje dece kad je ostala bez muža i u dugovima koje je ostavio... Što bi rekli, šarenilo raznih karaktera, interesovanja, profesija a, nadasve, ličnih osobina.

Nikad nisam ljude posmatrala na osnovu onoga u šta veruju. Vodič mi je ono što vidim, u šta se uverim lično. To što je neko univerzitetski profesor, u mojim očima ga ne čini većim od molera.  Svi imaju isto poštovanje a do njih je da li će više od toga da zasluže od mene. Jedan od benefita mojih godina je da se ne palim na provokacije, posebno na one online sve dok ne postanu agresivne, kao ova na fb zidu poznanice:


Crkvu smatram za lepu istorijsku građevinu. I pravoslavnu i katoličku, sinagogu, džamiju, protestantsku... Ateista sam, verujem da je religija imala smisla u kontrolisanju masa pre postojanja zakona. Takođe,  jesam ili nisam celim bićem u nečemu što izaberem. Nemam vremena da gledam da li je zgodan dan da perem gaće u veš mašini, uključujem je kad treba jer ona služi meni i treba da mi olakša posao. Prozore perem kad sam raspoložena, ne kad mi neki praznik to propisuje. Seksamo se onda kad želimo, jedem jaja i pljeskavice kad sam gladna, volim napolitanke sa mlečnim kremom, volim sladoled i sireve. Ne želim da se odreknem toga da se bog ne bi naljutio. Ako ga ima, verujem da bi bio srećan što sam srećna, voljena, volim, radim, vredim.  Ne verujem da bog uzima sebi najbolje ljude, ne nalazim utehu u tome ali kome to uverenje prija, ne smeta mi. 
Da li sam postala od majmuna ili od cveta lipe, tune ili od bicikla? Baš me briga. Tu sam gde sam, gledam da sve svoje životne trenutke iskoristim najbolje što umem, da budem što bolja prema sebi, onima koje volim i onima sa kojima delim svoje vreme. Ono što sam zaradila svojim radom, a preko mere je onoga što mi je potrebno, delim sa onima kojima je potrebnije. 
Da li je hrišćanski? Ne znam, ne vidim da crkva deli svoju dobit sa bilo kim.

Ljude cenim isključivo prema licu koje mi pokažu. Svi se menjamo i nije obavezno da prihvatamo promene. Ne diram u tuđa religiozna uverenja niti sam dužna bilo kome da objašnjavam svoja, zašto se razlikuju, čija su bolja, ko je od majmuna a ko od boga ili gliste nastao. Sasvim mi je u redu da neko voli sport, neko voli trke i adrenalin, neko voli manastire, neko pecanje, neko voli cveće... Svoj izbor i uverenje ne stavljam iznad tuđeg, veličajući nas koji verujemo u A u odnosu na one koji veruju ili ne veruju u B, C, D. 

Za mene si čovek onoliko koliko kvaliteta imaš.
Za mene si nula onda kad svoja uverenja staviš superiorno iznad onih koji misle drugačije.
Mani me ubeđivanja i pravdanja.
Otišla sam.


Comments

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX