Drugioktobardvehiljadepetnaeste

Pomislim ujutru, obući ću haljinu i obuću salonke sa tankim štiklama od 8 cm. Fensi i seksi. Iste sekunde pomislim na bolna stopala, stajanje, prevoz, trčanje sa kraja na kraj grada... Bude mi žao mene. Pomazim ih pogledom i obujem Timberland cipele za drvoseče, za sve uslove, uključujuci i nuklearni rat. Upravo tako izgleda moj radni dan.

Krene sve normalno, odem do Maksija na pijaci pre posla, i iz pijace izađem sa 8 kg bresaka. Za džem. Koji sam već skuvala ali kud ćeš u zimu bez zalihe zimnice u količini koja bi nahranila rusku vojsku. Prase u zamrzivaču više nije popularno. Jedva sam se odvikla od pakovanja boranije, graška, malina i sličnog. Ima da se kupi, kome treba, a meni treba maksimalno dva puta u godini. Svega ima u tim đavoljim prodavnicama. Pola ne znam čemu služi. Kad sam bila mala, divila sam se kako izgledaju prodavnice u američkim filmovima. Red paprika crvenih, pa žutih pa zelenih, ko da ih je neko molov'o. Sve iste. Ni jedna trula ili kriva. Stiže 21. vek pa i mi imamo takve fine prodavnice, sa finim voćkama i povrćkama, sve pod konac, kao da su u istim teglama rasle pa nisu imale prostora da porastu i veće. Neke endivije i amaranti, goji bobice, tartufi, kao paralelni Univerzum, bokte! Brzi internet ti treba da se informišeš čemu to služi, da li se jede ili je samo tako kao dekoracija. 

Kupovina hemije je tek pakao. Pre par dana pokušala sam da kupim šampon za normalnu kosu. Sve neke kerefeke, za suvu, lomljivu, blajhanu, naelektrisanu, krtu i ostale kose. Ova moja normalna i prljava, zrela za pranje, ali đavo seo na onu policu sa šamponima i smeje se mojoj neukosti. Pitam prodavačicu koji od tih čuda je za normalnu kosu? Pogledala me je, prevrnula očima, i krenula da mi čita sve one nalepnice.
"Nisam nepismena, čitam i ćirilicu i latinicu. Treba mi šampon za normalnu kosu. Normalnu. Želim da je operem i to je sve" - pokušala sam jednostavno. Prvi krug pakla smo prošli, idemo na sledeći. Razvi mi šamponologiju celu. Ovaj za teme, ovaj za koren, ovaj za krajeve... Pa onda kondicioner, serum, pakovanje... Zahvalih se i kupih opet onaj litarski, od koprive. Nema da omane. Kosa kao nova. I ima ga za 6 meseci, a košta kao oni fenseraji pet puta manjih pakovanja. Sledeći put moram da odvojim ceo dan za proučavanje nauke o kosi. Super je i za pranje fleka sa nameštaja, kad dođu gosti pa vesela dečica obriču prstiće od čokolade o fotelju a mame im samo radosno trepnu, eto kako su im deca već porasla, pa i to umeju! 

Jesen volim samo u Central parku u Njujorku. U svim ostalim slučajevima, jesen mi najavljuje zimu koju tek ne volim. Kad sam bila mlađa, jesen sam doživljavala kao bolovanje i smrt leta. Ništa lepo u jeseni nisam videla. Možda jedino skupljanje divljih kestenova, koji bi zatim trulili po džepovima mojih jakni, jer baš ničemu ne služe. Vesnici jeseni su svadbe, kukuruzi, gomila troškova i to kestenje, koje me zvekne po glavi dok šetam Karađorđevim parkom. Jedino po čemu pamtim neke davne jeseni je što sam bežala iz škole. Ne zbog odgovaranja ili kontrolnih zadataka nego zato što je napolju sunce, i trava je zelena, nebo plavo i vazduh još uvek miriše na leto. Ni tada nisam volela statičnost. Put pod noge pa u park, na Košutnjak, u šumetinu neku beogradsku, ili još bolje pored vode. Leđa okrenem ka gradskom betonu i gledam u vodu, pa me misli odnesu ko zna kud... To se ne radi kad si u štiklama i haljini. Ni onda ni sada. Kancelarijski stresovi me stežu kao okovi, a ovo sunce mami da opet pobegnem sa časa, kao nekad. Popodne je već kasno, sunce će biti slabije i moram da skuvam onaj džem sa početka priče. Zima samo što nije a sunčan oktobarski dan je pravi jesenji dar. Posvetite ga sebi. Oni koji vas vole i kojima trebate, mogu da sačekaju dok napunite svoje solarne baterije.

Vidimo se, na nekoj beogradskoj obali. Ja sam  ona u patikama i farmerkama, bez šminke, što ćuti i gleda u vodu i srećna je.


Comments

  1. Divno! Ostani bas takva bez sminke i srecna!

    ReplyDelete
  2. Bas si me oraspolozila sa ovim tekstom, svaki pasus je zabava ziva, u nekima sam se bogami i prepoznala :)

    ReplyDelete
  3. Setnja pored vode... Znamo se, jos iz vremena kad sam bezala iz skole :)

    ReplyDelete
  4. Kao da sam sama pisala :)

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX