Priča koja je izgubila ime
Probudio
se mrzovoljan. Počešao je ono dole i zevnuo tako glasno, da je Flok poskočio sa
svoje fotelje, kao da ga je podguzna buva upravo gricnula. Prava muška
jazbina. "Kako sam došao kući, sam ili…? Niko ne izlazi iz kupatila,
dobro je, posle onoliko tekila mogao sam da privedem i medveda a da se ne
sećam" - razmišljao je glasno.
Na stolu parče pizze od četvrtka. Poslužiće da prigusi bol
u stomaku. Kafu bi popio ako bi je neko skuvao. Flok neće a njega baš
mrzi. Kad bi se pojavila dobra vila i skuvala/počistila/oprala e to bi
bio bingo. Vraća se u krevet. Gnječi daljinski vrteći kanale. Ne živi mu
se od mamurluka. Par sati kasnije tel. ga podseća “Katica –
zovi”. Koja Katica? Da nije to ona mala sto tvrdi da jesmo a nismo?
Takvo dupe skoro nije bilo u ovom krevetu, nema šanse da bi zaboravio.
Možda je to kontakt za ono krečenje, što mu je Baks ugovorio pre nego što je pao zbog
‘keta loše vutre? Nakašljao se glasno, i pozvao.
“Katice?” “E zdravo..”.
Ispostavilo se da je to neka ribica sa kojom je ko zna kad popio piće na splavu, obećao ko zna šta a između ostalog i da će danas da prošetaju
pored reke. Čuj, da šetaju, ko jos zdrave pameti šeta pored reke ako mu nije pobegao ker? Ok, u 18 h na okretnici tramvaja, važi, ćao. Zaspao je pre nego
sto se okrenuo u krevetu.
A Katica se dala u akciju. Prvo je
drugaricama objavila da je On zvao, a zatim pala u histeriju: šta obući,
da li će stići na manikir jer nema zakazano? Depilacija u kućnim
uslovima će da boli u vražju mater ali red je. Prvu polovinu dana se
banjala i mackala a ostatak je preslagala ormar u potrazi za onim
helankama sto idu uz onu haljinu. Jeste da je pored vode ledeno ali biće
romantično i vredi prineti žrtvu. Ali… Prvo kod Mirke na kafu.
Generalna proba kako izgleda, da li je šminka odgovarajuća, visina čizama prigodna (nešto se ne seća koliko je visok pa da ga ne
izblamira). Stvar je potpuno pod kontrolom i u 17:30 kreće.
Probudio
se oko 17h samo zato što je Gladna Zver zavijala. U neko doba Flokovog
zalivanja komšijske Toyote imao je flash back da negde treba da bude u
neko vreme. Poslednjim trunkama paste za zube sastrugao je nikotin
iz usta, navukao čist i opeglan duks (verovano nije njegov, jer čistih stvari
odavno nema) i pomislio da bi jazbinu valjalo očistiti. Možda mu se
posreći pa mala dođe na piće, ionako je check point na 300 m
odatle. Iskusno, ne ići predaleko, da bi se maca privela u krevet bez
napora.
Natukao je kapu i istrčao. Kasni samo 10 minuta. Katica, hm, koja li je od ovih na stanici? Ne bi se žalio da ih sve povede kući, osim ako šalovima nisu popunile poprsja. Prišla mu je, polu zamrznuta od čekanja.
“E, Katice…” Da li je postojala debilnija fraza? Bolje da je odmah rekao da nema pojma odakle mu njen broj, koje ona i šta ce oni tu. “Sećas se, kod Brace, čaj..?” Mala sanja, čaj nije pio od kad je u drugom osnovne imao bronhitis. “Naravno, hajde da prošetamo”.
Cvokotali
su pored reke, pravili se da se poznaju i da im je super. Katica je
cvrkutala a njemu su na pameti bile dve misli: da li otići na vruć burek
ili prvo na pivo pa posle na burek, naravno kad Katica uđe u bus koji će je odvesti negde daleko.
“Kejt, hoceš do mene na čaj?” JA TO
NISAM NI POMISLIO A NE REKAO AAAAAAAAA, izbavite me odavde!. Pristala
je a on se sad tresao, ne od hladnoće nego od blama kako će ovu finu curu
da odvede u onaj lom. Otključao je i pomislio da sanja… Nigde đubreta,
sve je sređeno, provetreno, sudovi oprani. Ovo nije moguće,
izgleda sam obio nečiji stan.. Ma, nema šanse, eno mojih ploča, moj je
nameštaj, ali fali Flok. Skrivena kamera?
“Uđi Kejt, daj da ti pridržim kaput, sedi dok skuvam čaj”. Sudopera blista da bole oči. U ormariću su 3 vrste čaja. Priviđa mi se a nisam duvao onaj Baksov hibrid, svega mi.. Na frižideru je zalepljen papirić. “Izveo sam Floka u šetnju, malo pospremio, pakovanje Durexa je u kupatilu.” Potpisao je Braca. O, Cobra, svaka ti dala, šta reći sem "Ne žuri".
“Uđi Kejt, daj da ti pridržim kaput, sedi dok skuvam čaj”. Sudopera blista da bole oči. U ormariću su 3 vrste čaja. Priviđa mi se a nisam duvao onaj Baksov hibrid, svega mi.. Na frižideru je zalepljen papirić. “Izveo sam Floka u šetnju, malo pospremio, pakovanje Durexa je u kupatilu.” Potpisao je Braca. O, Cobra, svaka ti dala, šta reći sem "Ne žuri".
Zatekao
ju je pored prozora. Sneg je tek počeo da pada. Pustio je Floyde. Vinil je
krckao a stan je mirisao na čaj od divljih trešanja. Pazio je šta priča i
kako priča. Povremeno bi zamakao do kupatila da proveri da li je sve na
mestu. Čak je i set čistih peškira bio na veš mašini. Neverovatno, iste boje
kao i čista mirisna posteljna.
Pričali su cele noći. Padao je gust sneg. Slušali su ploče i smejali se. Cobra i Flok se nisu javljali i sve je izgledalo kao dešavanje u paralelnom Univerzumu. Negde pred zoru zaspala mu je u naručju. Mir i spokojstvo kakvo nikad nije dostigao. Nirvana. Neviđeno bolje nego sav seks u ovom veku. Disali su u istom ritmu a prvi tramvaji su škripali po zavejanim šinama.
ooo svidja mi se svidjaaaaa
ReplyDeleteSasvim sam bila sa njima dok sam citala... Sjajno
ReplyDeleteRomantično, a opet tako sadašnje ;)
ReplyDelete