Bračno pozorište

Juče je u autobus ušao mladi par. Nose pune ruke prospekata iz prodavnice tehničke robe, i balone. U busu 200C, gužva, samo su baloni falili ali nema veze. On, skoro golobrad, fini mladić koji svojoj dragoj pravi prostora povlačeći se na stepenice. Ona.. Usta ne zatvara.

Uskoro je ceo autobus slušao priču o kuhinjskom aspiratoru. Već na početku, shvatili smo da su sveže venčan bračni par. Burme još uvek uglancano sijaju, i nemaju ojede od sapuna ispod njih. Ona grakće a on stojički trpi. Kao putujuće pozorište. Kako mu je objasnila, aspirator koji se njemu sviđa je totalna glupost i apsolutno se ne uklapa u njenu viziju savršene kuhinje. Golobradi izbacuje svoj adut, argument da je taj aspirator 10.000 dinara jeftiniji od tog koji ona hoće i kako je to vrlo bitan faktor u izboru, ali ona se ne da. Rasprava postaje sve žučnija. Ona uključuje i ruke u objašnjavanje, priča postaje dramatična. Prospekti ispadaju, ona grakće bez prestanka, on se sve niže povlači na stepenice a balon puca! Ništa je ne zaustavlja. Mlada žena, do tada čak prijatnog izraza lica, pretvara se u džangrizavu ženetinu koja sa argumenata prelazi na niske udarce.

Na površinu je, uskoro, isplivala srž problema. Publika, koja nije platila kartu za predstavu, deli se na njegovu i njenu stranu. Fale nam samo kokice. Vrućina i njihova sve glasnija priča su čak i mene iritirali. Obično gledam svoja posla i trudim se da ne hvatam tuđe vibracije, jer i u tako skučenom prostoru tuđe misli uspevaju da mi se zakače kao pijavice, pa više volim da lutam svojim svetom. Suština problema je u stanu koji im je kupio njegov tata, iako se ona sa tim nije slagala od početka jer stan ima.... N nabrojanih mana. Mlada gospođa se znalački prebacuje u identitet žtrve nepravde. Sve je uradila da uklopi boje tostera i blendera, ali kako je njegov otac ipak istrajao da im kupi baš taj stan, sa tako ograničenom kuhinjom, ona neće odustati od kuhinjskog aspiratora koji je zamislila.

On ćuti. Iskusno, jer bolje od nas zna sa kim ima posla, zauzima status neutralnog posmatrača, dok ona sve više pada u trans. Pomislih... Pa, zar je kuhinjski aparat vredan toliko izgovorenih reči, stresa, predstave u autobusu? Iz mog ugla gledano, nije. Može da se živi sasvim dobro i bez njega. Mentalno se odmičem od njihove priče i zamišljam ih kako biraju imena deci, suočavaju se sa praznim frižiderom, neplaćenim Infostanom, ratama za ekskurzije i udžbenike... Zamišljam kako se bave životnim, svakodnevnim problemima sa kojima se bračni parovi susreću mnogo češće nego sa lepim trenucima. 

Ona bi da se svađa. On ne bi. Još uvek se vole i sada je to dovoljno ali ako ne ulože napor da nauče kako da problem reše, vidim ih za dve godine namrštene i jako nezadovoljne. Ona, sa potrebom da dominira i gleda ga sa visine, i on kako odlazi na posao i ostaje od jutra do mraka, dok se ona bori sa ukakanom decom, peglom, šerpom a najviše sa svojim neostvarenim uverenjima... Čujem lavinu reči kako je nesposoban, kako nije u pravu, kako se samo ona trudi i tako dalje... Naslućujem uskraćivanje seksa, spavanje u odvojenim sobama, sve duže vikende koje provode svako kod svojih roditelja... Vidim ih sve do pisanja tužbe za razvod braka, zbog nepremostivih razlika u karakteru. 

Priča se malo stišala i izašli smo na istoj stanici. Krećem pravo, ona levo a on desno. Iza mene odzvanja "Magarčino, kuda ćeš?" Bi mi ih žao. Potrošiće ljubav koje još uvek imaju i zakopaće se živi, ako ne osveste da moraju da menjaju način komuniciranja. Polako će da ih napusti i poštovanje i zajedništvo, pa kad jednog običnog jutra ustanu i shvate da više ne mogu da se gledaju, pitanje je da li će imati sačuvanu neku matičnu ćeliju sadašnje ljubavi, iz koje mogu da se vrate u ovo što danas imaju a ne vide da imaju.

Brak je mnogo više od zajedničke kupovine kuhinjskog aspiratora. U pamet se dozovite, deco. Ljubav je da se gaji, da se sa njom raste i napreduje, a ne da se troši kao sedmica dobijena na lotou.


Comments

Post a Comment

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX