Gost na blogu: Milena Marić, PIEMME & CHIEMME

 Ona šije maštu, za decu i odrasle u kojima još uvek postoje deca. Ona maštu kroji i šije i ušiva, slikajući koncem i tkaninom. Ona je žena zmajčica i nosi haljinu baš takvu. Nikad je nisam videla a već godinama se mota tu negde, u mom virtuelnom svetu. U šivenje se ne razumem ali u maštu... Da, puno se razumem u maštu a njena je fantastična.


Milena, sećam se tvojih prvih krivih štepova, i sna koji si tada počela da ostvaruješ. Koliko si se, kao žena, promenila od tada?

- Svakako sam naučila bolje da šijem. Ne mislim da sam se puno promenila od tada, jer je to sve bila velika promena, presek dotadašnjeg stanja. Od tada sam ta osoba, samo sam stekla neka znanja i veštine. Od tada puno radim na tome, do tad sam verovala da možda nešto ipak znam. Znaš - ko ne plati na mostu... Sve je to samo odrastanje, ali zakasnelo kod mene.

2. Ko ti je najviše pomogao da porasteš u sjajnu ženu koja šije, nosi, ume da bude model, pozira a istovremeno je mama, supruga i dipl. sociolog?

Master sociolog! Definitivno muž. On mi je u svemu već 15 godina najveća podrška i najbolji prijatelj. Moja primarna porodica je specifična, ili sam ja specifična, svejedno od njih nikad nisam imala posebnu podršku. Naprotiv. Valjda sam zato imala sreće sa porodicom koju sam birala. Mislim da imam dosta dobrih ljudi oko sebe koji decenijama stoje uz mene. Tu je i puno "virtuelnih" ljudi, cela jedna mala zajednica bez koje ničeg ne bi bilo. Taj krug se samo širi a bez toga, bez ljudi, ne bih se nikada usudila jer inače nisam neka hrabra i samouverena osoba. Čak nisam ni ambiciozna. Pre svega sam lojalna i odgovorna, pa mi je onda neprijatno da razočaram ljude oko sebe i zato se "iscimam". Kad sam samo rekla da bih učila da šijem jedan prijatelj iz detinjstva mi je, bez ikakve zadrške, ponudio svoju ušteđevinu za mašine. Nisam uzela te pare, ali sam tad shvatila kakve ljude imam oko sebe. Dizajn za logo mi je radio profesionalac, takođe dugogodišnji prijatelj. Kad sam upisala studije svi oko mene su govorili da ću "razvaliti". Niko ni sekunde nije sumnjao u to da će mi biti teško da hendlujem zahtevne studije, brend i porodicu. Na faksu nisam spominjala da imam bilo kakve druge obaveze u životu. Tu sam srela neke sjajne nove ljude koji ne sumnjaju u mene. Ne mislim da sam nešto posebno, samo se borim sama sa sobom da ne razočaram ljude oko sebe. Davno, jesam razočarala neke važne druge ljude i ne znam kako bih to podnela ponovo. Planiram da im se jednog dana izvinim. Za mene ne postoji ništa važnije na svetu od vere i razumevanja (značajnih) drugih ljudi. Da nije toga, znam da nikad ne bih stala iza svojih strasti. Ne bih se usudila sama. Jedina ambicija koju imam je da moji ljudi budu ponosni na mene, to je jedino o čemu "maštam".

3. Da možeš da vratiš vreme 10 godina unazad, da li bi nešto menjala?

Ah, da mogu...Verujem da bih otišla sa Balkana. Bilo je nekoliko dobrih prilika da odem, uvek sam odlučivala da ostanem. Da se vratim u te dane i te prilike, sa ovakvim razvojem događaja, definitivno bih odlučila suprotno. Tad sam mislila da je za mene svejedno gde se nalazim. Sad znam da je baš za mene bilo i jeste bolje da sam u nekom uređenijem društvu i pravednijem sistemu. Ne pripadam odgovarajućoj kasti i moje šanse za bilo šta su nepostojeće ovde. Drugi veći problem je što, izuzev svog kruga ljudi, ja ne osećam da pripadam Balkanu. Zbog višegodišnje skoro potpune izolacije ja sam propustila važne faze socijalizacije. Zahvaljujući sociologiji uspevam da razumem kontekst, pre toga je za mene sve bilo samo ogroman kulturološki šok. Sad sebe doživljavam kao slepca koji konačno ima štap, pa su manje šanse da će da strada, ali mu još uvek treba pomoć da pređe ulicu.

4. Gde vidiš sebe za 10 godina? Čime se baviš, kojim morima ploviš?

Nadam se da neću biti na Balkanu i nadam se da ću živeti baš pored nekog velikog mora. Nemam predstavu čime ću se baviti, verovatno kreiranjem i dizajnom, možda pisanjem. Pokušavam da okolnosti prilagodim svojim planovima, pošto mislim da ne moram više da prilagođavam planove okolnostima jer sam samo nužnim delom sad zavisna od okolnosti.

5. Tvoj blog je potpuno osveženje na blogerskom nebu Srbije. Napraviš model i povežeš ga sa nekom svojom pričom. Koliko uzivaš u tom spoju?

Pisanje mi je oduvek zabavno a inače volim da šijem, tako da veoma uživam u svemu tome! Ima na hiljade blogova i nisam očekivala nikakav domet. Još uvek se iznenadim kad vidim koliko pregleda imam, kad me ljudi pitaju kad će nova priča...U svemu mi je važna iskrenost, autentičnost, tako da mi je to bilo i najvažnije za blog. Za mene je blogovanje vežbanje stila i brušenje ideja. Nemam ni najblažu predstavu kako će se stvari dalje razvijati, znam samo da ću se potruditi da pišem i šijem još bolje.  Više o blogu na https://piemmechiemme.com/

6. Da li je teško živeti svoj san? Tebe je neko pokrenuo, dao ti vetar u jedra. Koga bi ti volela da pokreneš, inspirišeš?

Naprotiv, mislim da sam upravo budna, nikako u snu. I volela bih da nekad i ja nekoga probudim, kao što i mene jesu probudili. Još uvek poštujem i zahvalna sam svojim budilicama, ali isto tako još uvek mislim da im nisam dorasla i sumnjam da ću ikada. Ne znam kako to ide, to bi trebalo ja tebe da pitam - kako se bude drugi ljudi?

Odgovoriću Mileni i svima koje zanima kako se ljudi bude. One koje želim da probudim, ne štedim. Uglavnom im objasnim da je sankanje super, da ima prepreka ali da je sama avantura lepša i bitnija od cilja, a cilj mogu da stave gde god požele. Sednu, doduše uplašeni a ona iskra u njihovim očima je najbolji moguć motiv da poguram sanke. Dalje voze sami.

Uradim još nešto. Odaću samo deo rituala: lepo zamolim Univerzum da ih podrži a kada puknu glavom, da im doda maramicu za brisanje suza. Uz malo kosmičke prašine i njihov talenat udružen sa vrednim radom, za takve ljude ne postoji granica.
Ponosim se što ih poznajem, makar u ovom virtuelnom prostoru.


Comments

  1. Draga moja, hvala na ovom gostoprimstvu! <3

    ReplyDelete
  2. Bravo. Za obe. A pretekla si me za dva koraka.

    ReplyDelete
  3. Divno što si nam predstavila Milenu, za mene je ona novo lice, mada je već neko vreme tu!

    ReplyDelete
  4. Sjajne ste obe. Nedavno sam otkrila njen blog kad si ga podelila i ostala očarana.

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX