Sedmiavgustdvehiljadedvadesete

Put ka najbližoj prodavnici vodi po sred ulice jer su automobili na trotoaru. Nervozni vozač mi trubi iza leđa. Naravno da se sklanjam sa jedinog dela trotoara bez parkiranih vozila. Naravno da sve pripada bahatima, jačima, drčnijima.

Pred prodavnicom trojica odraslih muškaraca. Između 40 i 50 godina. Trbušići pozamašni. Jedino što ih razlikuje je što je jedan u bermudama i majici, drugi u odelu i roze košulji, treći u trenerci koja mu visi do ispod dupeta a majica mu se odavno smanjila, kad je pupa narasla. Ćute i drže konzerve piva. Trenutak... Skoro svečan a opet, nekako miran, sablasan. Stajem u red, montiram masku na lice, prebacujem se u mod čekača reda jer u prodavnici inače nema mesta za dvoje odraslih. Ne slušam komentare ljudi iz reda. Uglavnom psuju virus koji nas nevidljivo napada i vidljivo šalje pod zemlju. 

"Da li ima jebenog virusa na konzervi? Vlado, šta kažeš?", upitao je onog u odelu. Valjda im je taj najpametniji ili se, bar, tako nosi. 

"Jebem li ga. Ako ga ima u vazduhu, što ga ne bi bilo na konzervi?", konstatovao je ulickani. 

"Misliš da se, pored konzervi, nakašljao onaj robot što mulja hemidžu u fabrici?"

"Ne mislim... Ne znam... Ne verujem više nikome", reče setno onaj u okraćaloj majici i otvori konzervu.

"A, kako da pijemo kad nosimo ove gaće na glavi?", pitao je treći.

Filozofsko pitanje.

Na maskama ne prave otvore za cuganje piva ispred prodavnice. Ni za pljuge. 

"A, da skinemo?", pitao je lik u trenerci ispod dupeta. 

"Zajebi, od kad me je žena ubedila da skinem kondom, tri abortusa sam platio. Ne dolazi u obzir. Ja sam se naplaćao...."

"Ljudi, ja moram na Upravni odbor za pola sata. Da sljuštimo pivo pa da se razilazimo", rekao je ulickani, otvorio svoju konzervu i isprskao skupoceno odelo. Osveta kasirke, konstatova neko. Kad joj neko nije simpa, okrene konzervu 18 puta, šatro ne vidi se bar kod i kad otvoriš, kao Etna da proradi.

"Da nazdravimo?", snuždeno reče onaj  u trenerci. I njega je stigla kasirkina kletva ali manje, najgore se isprskao batica u odelu.

"Nije red da nazdravljamo pivom. Prvo, Mađari nikad ne nazdravljaju pivom a drugo, on više voli rakiju i to svi znamo".

"Daj ne seri, od kad se ti razumeš u mađarsku narodnu tradiciju? I kakve to veze ima sa nama? Ok, Rale više voli rakiju ali smo se sastali da mu nazdravimo, da se što pre izvuče iz bolnice a ne da palamudimo".

Podigoše konzerve u vis. Nije im išao prvi gutljaj. Nikako u grlo da siđe. Kao da su se svakom, od njih, ruke tresele, pogled ševrdao okolo, neka muka ih je strefila onog momenta kad su podigli konzerve u vis, da se kucnu i nazdrave. Veliki pas je zalajao u daljini. Spremala se kiša, letnja, ona koja začas pređe u oluju i obriše sve ispred sebe. Cugnuli su pivo, pozdravili se i otišli svojim putem a ja u prodavnicu.

"Znaš da je umro onaj komšija, što mu je žena naša koleginica u Zemunu? Namuči se čovek,ubila korona i njega...". Kasirka tiho zajeca, kad je to govorila crvenokosoj koleginici. "Rale? Au...."

Kupih konzervu piva. Poželeh da ga popijem baš tu, ispred prodavnice, ne znam zašto. Ipak, sačekala sam da dođem kući i sipala ga u čašu. Šta znam, pijenje iz konzerve je samo još jedna stvar koju više nikad nećemo da radimo. Ovo zlo je promenilo sve.




Comments

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX