Umesto poklona

Srodna dušA... Magija, mit, Energija?

Nikad nisam tražila svoju "polovinu". Odavno sam cela i vrlo svesna sebe. Mnoge oko mene, postajale su kompletne tek kad su upoznale muškarce za koje su se udale. Dokle su u toj celovitosti stigle i da li im je falio samo muški USB flash pomoću kog bi uradile download svoje sreće, nije sad tema. Vidljive su bile njihove promene na bolje.

Za to vreme, ja sam putovala, skitala, provodila se. Njihova deca su završavala osnovnu školu kada je moja učila da hoda. Ta desetina godina koje sam uložila u sebe, meni je bila potrebna da izvor radosti nađem u sebi, a ne u ljudima/pojavama/stvarima oko sebe. I dalje ne volim kupovinu i ne osećam tipičnu žensku potrebu da, u trenutku ličnog nezadovoljstva, isto kompenzujem kupovinom, osim ako je sladoled od vanile u pitanju. To je dobro jer postoji neko ko obožava da pojede onaj od čokolade i tako imamo celinu.

U mom sistemu vrednosti, merna jedinica za radost je AS. Sve je počelo pre mnogo godina, upoznavanjem i voljenjem jednog čiji su inicijali AS. On je otišao svojim putem, a to AS je nastavilo da lebdi oko mene, dodirujući me povremeno. Punilo me je Energijom, možda namerno a možda slučajno, svakako mi je činilo dobro. AS je postalo moja prečica za radost. Ćerki sam dala ime Ana, i shvatila da opet imam njeno A i svoje S. Kao rAdoSt i SrećA. Pa, i u SlAdoledu ima AS, što najbolje objašnjava beskonAčnoSt naše uzajamne ljubavi.

Kada sam prvi put videla drugog AS, to je bukvalno bio energetski udar. Momenat kada je sišao sa motora bio je takvog intenziteta, da sam se naslonila na dovratak jer je Zemlja bežala ispod mojih nogu. Ostalih detalja se ne sećam jasno. Ima tome godina. Cela jedna godina pojačane doze AS u mom sistemu, koja je donela moj duhovni rast kao nikada pre. Susret dve takve Energije dao je viši kvalitet, pri čemu je svako nastavio da se razvija u još boljeg. Uspeli smo da izbegnemo nastanak "ružičastog slepila", čarobne materije koja nastaje u mozgu sa ciljem da maskira mane onog drugog. Pomogao mi je da prevaziđem potrebu da sam uvek u pravu, da mnogo pričam a ništa ne kažem, pomogao mi da "počistim" svoj emotivni otpad. Prilično je divan. Ume štošta što se ja ne usuđujem ni da probam, npr. pasulj kuva onako kako ja neću uspeti ni za dva veka. Ima srce zmaja. Pravog, ogromnog i samo naizgled strašnog. Brzinu tigra, zaštitništvo vuka i radost deteta.

Ideja o tetoviranju mog magičnog AS sve jače mi struji kroz glavu. To je neka moja priča koja može da stane u dva slova, kao moj lični simbol. Sve manje verujem u postojanje srodnih duša. Sve više verujem u radost deljenja SladoledA vanila-čokolada i muzike koja baca u više sfere Unverzuma. 












Comments

  1. hahaha Meni je zadnji pasus bas definicija za "ruzicasto slepilo" :P

    ReplyDelete
  2. Realnost i prihvatanje onog drugog kakvo jeste, to su osobine zrelih ljudi u bilo kojoj vezi.

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX