Ljubav zrele žene

Upravo sam pročitala priču o devojci čiji dečko mora da bude bogat. Neki je kritikuju, neki podržavaju. Odavno nisam devojka i uzdržaću se od poređenja sa njom. Po svojim godinama, mogu da budem mama devojke njenog uzrasta. 

Kada sam bila devojka, moj dečko je bio vredan i vrlo angažovan oko sticanja materijalnog koje je, kasnije, sa svojom porodicom podelio. Zatim sam imala muža, sa jakim marketingom ali sirotog kao crkveni miš. Volela sam obojicu. Svakog u svoje vreme, na svoj način, ali ne onako kako ljubav doživljavam danas. Danas volim bez zahtevanja. Prihvatam čoveka kakav jeste, kakav je u duši od onog dečaka koji je vaspitan da poštuje i da bude fer u svakoj vrsti odnosa. Sa svim koferima prošlosti koje sa sobom nosi, a nisu napunjeni čokoladom, već onim što je do sad preživeo i proživeo.

Ne očekujem. Ne nadam se. Ne manipulišem. Ne bavim se kalkulacijama koliko je on meni pružio pa da odsečem toliki komad sebe, zamotam u celofan i dam njemu. Priznajem, nekada sam imala svoj unutrašnji kantar, na kome sam pokušavala da odmerim pa da ljubav vratim istom količinom ljubavi, ali i nanet emotivni bol da izmerim pa vratim, bar u istoj meri. Brojala sam čiji je red za javljanje, ko je predhodni put platio večeru, koliko vredan poklon sam dobila za rođendan... Nikad nisam bila baš dobra sa matematikom ali je račun vrlo često pokazivao da sam uložila više nego što sam dobila. Bila bih povređena, zatim bih poricala da je to moguće, da bih na kraju bila toliko ljuta i pretvarala se u ženu koju ne poznajem. 

Ta žena je bila jadno i očajno biće. Osećala je nepravdu, da je samu sebe izdala i prodala za šaku nečijih emotivnih mrvica. Godine su mi trebale da je umirim i tada se sama sklonila. Prođe već  godina da je se nisam setila i ne vraća se više. Čudno je to. U meni je živela jako dugo i tek sad sam primetila da su mi njeni ispadi postali vekovima daleki.  Na njeno mesto došla je neka nova žena. Smirena i balansirana, nasmejana, kreativna, široke i detaljne mašte, na trenutke detinjasto radoznala i vesela. Nije to samo do onog koji joj je otvorio vrata kad je ušao u moj svet. Postala sam zadovoljna onim što imam i onim što nemam. Ne može to cura od 25 godina. Potrebno je nakupiti bar 45 komada u ličnoj karti, jednu discus herniu, par kamenčića u bubrezima, dioptriju u očima... Naizgled sam ista osoba a realno sam sasvim drugačija žena. 

Kakva je to ljubav za koju sam sad spremna? Predivna je. Topla zlatna svetlost koja mi se, preko glave, spušta niz vrat, niz ruke, klizi niz telo, obuhvata svaku ćeliju. Bez ikakvih očekivanja, predhodnih uverenja kako treba da bude. Samo čista ljubav u koju sam sigurna. Za takvu ljubav ne postoje granice. Udaljenost ne predstavlja prepreku. Smrt je ne prekida. To je stanje čiste Energije, koja samo može da menja oblik a suština je uvek ista. Ne savija se kako duva vetar. Ne menja se sa promenom stanja u novčaniku. Ne guši se burmama, nije joj potrebno da se slika i kači po netu pa da joj se svi dive. Ljubav u kojoj se svesno prihvataju vrline i mane, tuđe i svoje, i u kojoj uživam i koja me motiviše i inspiriše da budem danas bolja nego juče.

Kažu da nema mahovine na kamenu koji se kotrlja. Tako vidim sebe. Ne dozvoljavam da mi se kači nikakav teret, dok se kotrljam kroz Postojanje. Ljubav dolazi u različitim oblicima. Možda će sutra moja ljubav prema prirodi pomeriti malo u stranu moju ljubav prema poslu ili prema muškarcu ali će ljubavi biti. To što ljubav nije uvek u obliku koji smo mi zamislili kao jedini moguć, ne znači da je nema, naprotiv. Zato pažljivo kad je u svom umu oblikujete.. Ostavite otvorenu mogućnost da ljubav koja ide ka vama možda nema oblik koji ste zamislili. Možda taj čovek bude nizak i buckast, a vi zamišljate Apolona. Možda ta žena ima telo boginje i dušu razrovanu od preživljenog bola. Možda se pojavi ljubav prema umetnosti ili šivenju. Ništa ne mora da bude kako zamislimo a, opet, ako greje svaku našu česticu, ako njena Energija nadjačava naše demone, to je to. Lepota, materijalno, obim bicepsa... Kad se sve vidljivo i opipljivo pomeri u stranu i ostane gola suština... E, to je ta Ljubav.



Comments

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX